Anto Zirdum: ČAŠA MALVAZIJE NA ZVJEZDOBRODU

14 Jan

KORICE REGIJA FANTASTICANetko je nekada zaključio da je ljudski rukopis nešto što ljude legitimira i uveo pravilo da se dnevnik kapetana zvjezdobrodova ne bilježi nikakvim elektroničkim napravama, nego piše rukom i diktira u diktafon. Govor i pisani tekst morali su se podudarati da bi se dnevnik kapetana mogao smatrati autentičnim dokazom prilikom svjedočenja. Magnetni mediji su se mogli izbrisati,  digitalni zapisi iskriviti, vještim montažama promijeniti, ali numerirane bilježnice od posebnog papira uvezane u vatrootporne materijale, s autentičnim rukopisom, teško je netko mogao frizirati.

Pronaći dnevnik zapovjednika zvjezdobroda sijača Noina arka 2, ako nije bio primarni zadatak misije Minerve 19, svakako je bio kruna uspješno obavljene zadaće na saturnovom satelitu S/2019S1, uz čiju službenu oznaku je stajao i neslužbeni radni naziv Azyl. Bio je to autentičan dokument o prvoj koloniji Zemljana u svemiru, dokument o tajnoj akciji vlade Novog Globalnog Svijeta od prije osamdeset godina. Zapravo, kapetanov dnevnik, bio je jedini autentičan dokument o prvih osam godina na Azylu. Poslije misterioznog nestanka kapetana Markusa, nestao je i njegov dnevnik, tako da se vremenom i među starim  Azylcima prestalo govoriti o njemu, iako je on bio važna figura tih prvih godina.

No, dnevnici kapetana nisu nešto što se neće nikada pronaći. A kada se pronađu dnevnici zanju poručiti i ono što ne želimo čuti.

Prva misao Karla Batona, savjetnika u ministarstvu sreće NGS-a, kada je pročitao sve ispisane bilježnice, bila je da ih odnese kapetanici Oliviji Newton na čitanje pa da onda zajedno zaključe kakvo će izvješće poslati na Zemlju.

No, sjeti se da pravila službe ne dopuštaju čitanje takvog dokumenta službenicima te vrste i tog ranga. Tada se u njemu javi blaga primisao da kodeks vladinih službenika baš i nije skroz smislen. Iza te opsane misli, probudi se u njemu neka blaga nostalgija jer je izgubio oprvdanu priliku da bude s njom nasamo. No, nije moga ne primijetiti da se u takvim trenucima u njemu pobude i kvasaju oni životni sokovi koji po zakonima difuzije žele uspostaviti ravnotežu.  Ni beztežinsko stanje, ni vještačka gravitacija, ni gravitacijska sila veća od zemaljske, ništa nije moglo zaustaviti žlijezde da oslobađaju te izlučevine koje podmazuju motoriku nagona života – nedokučive tajne sparivanja. Da on nije bio to što jeste, a ona opet da nije bila toliko predana pravilima službe, odavno bi se mirisi njihovih tijela pomiješali.

Karl je brzi uspon u karijeri imao zahvaliti upravo činjenici da je bio tvorac programa profiliranja odgovarajućih partnera za optimalne obitelji NGS-a. Mladi ljudi NGS-a naprosto se nisu zaljubljivali, te u brak stupali iz ljubavi. To je za njih radio neki virtualni svodnik, koji bi svakoj osobi u reproduktivnoj dobi ponudio nekoliko optimalnih partnera, a oni bi se onda zabavljali, zaljubljivali i stupali u tzv. optimalni brak, iz kojega je trebala nastati optimalna obitelj od četvoro djece, od čega dvoje muških a dvoje ženskih. Taj program vodio je računa i o optimalnoj naseljenosti određenih područja zemlje te je optimalnim obiteljima nudio optimalne uvjete i na izvjestan način povlastio ovaj oblik obitelji u odnosu na druge.

Njegov program nikako ne bi Oliviju  stavio ni na širi spisak  mogućih kandidatkinja, ali tijelo mu je slalo tako snažne signale da ona jeste ta, čak što više samo ona i nikoja više, te se našao u procjepu vlastitih uvjerenja i vlastitih emocija. Sposobnost racionaliziranja kakvu mogu imati samo iznimno ambiciozni ljudi bila je ta bova koja sprječava brod da se razbija od obalu, od tvrdi dok uz koji je usidren. Uvjerio je sebe da mu se to događa upravo zato što nema izbora, što je ona bila jedina žena na brodu dok su putovali sa Zemlje na Azyl…i uporno stavljao u svoj čaj nekoliko kapi bromova ulja.

Olivija je u cijelu operaciju bila upućena koliko je trebalo. No, i sama mogla donijeti zaključak da je onodobna vlada NGS-a načinila takvu nepojmljivu pogrešku protivnu svim načelima koja je proklamirala u upornoj izgradnji NGS-a. Moglo se to lako objasniti frazama kao što su: Oni su pogriješili… mlada i neiskusna vlada NGS-a napravila je previd…., ali Karl Baton je znao da nevidljiva vlada NGS-a koja je njega, kao svog službenika, poslala u misiju ima kontinuitet iz iste te vlade od prije osamdeset godina. A to je značilo rušenje slike o vladinoj nepogrješivosti.

Preko mjesec dana trebalo je brodu da dođe u zonu moguće normalne komunikacije sa Zemljom (normalno ovdje podrazumijeva da informacija do Zemlje dođe za 100 minuta a isto toliko i naputcima neophodnim za dalja postupanja).

Savjetnik za sreću najednom shvati da će to vrijeme morati odlučivati sam, osim ako nije želio prekršiti kodeks vladinih službenika pa u odlučivanje uključiti i ostale članove ekspedicije. Puno proturječnosti ispriječilo se između savjetnika i njegove savjesti.

Proturječnosti izazivaju čuđenje a ono otvara vrata svijesti.

A Karlova svijest, protivno svemu naučenome, nekom nedokučivom brzinom sabra i razabra sve od kada je pošao u misiju i sruši misaone barijere formirane u Ministarstvu sreće. Iz okova zabluda izvuče se opaka misao: povijest NGS-a je povijest ogromnog broja nesretnih ljudi, bez obzira što nema gladnih, nema beskućnika, nema nezbrinutih…mnogostruko veća nego to i najobavješteniji  ljudi vlasti NGS-a mogu i pretpostaviti.

Prvo ga uhvati ona sućutna tuga, a onda zabrinutost. Shvati da je i on, najednom, od izuzetno sretnoga postao nesretan, bez čvrsta uvjerenja, čovjek kojemu su na stolici pukle sve četiri nogare i on se najednom stropoštao na zemlju. Postade mu jasno da bi on vrlo lako mogao biti i osoba bez karijere.

*

Na malom interplanetarnom brodu (malo ovdje podrazumijeva brodove do 500 tona težine) trpezarija je bila najprostranija i najomiljenija prostorija. Tu su se svi članovi posade i putnici,  sastajali tri puta u 24 sata kako bi sublimirali ljudski zemaljski bioritam.

Automatski nevidljivi kuhari primili bi njihove narudžbe, smiješali s točno određenom količinom mlake vode i nevidljivim liftom doturali u kantinu obroke kakve se samo može poželjeti. Sintetičkih sokova bilo je svih vrsta, ali njihov okus uvijek je imao onaj karakterističan buke reciklirane tekućine sa svemirskih brodova. Zato su sokovi iz tetrapaka bili posebno omiljeni, a čaša pravog vina bila je na zvjezdobrovima iznimna dragocjenost. U situacijama kakva je bila na Minervi 19 ljudi su si mogli dozvoliti luksuz da, iako je to bilo protupropisno, sami proizvode pivo. E ako je išta moglo biti bolje nego na Zemlji onda je to  kozmičko pivo. Naravno, trebalo je nekako prevariti nekog nevidljivog robota u skladištu s žitaricama, koji je zapravo i bio programiran da se da prevariti u takvim situacijama, jer je netko ukalkulirao ljudsku dosadu i monotoniju na dalekim putovanjima.

Vještom Olivijinom oku nije promaklo da se Karl Baton nekako bitno promijenio od kada je pročitao dnevnik kapetana Markusa.

Ženska intuicija vukla ju je svakakvim zaključcima. Petnaestak dana je izdržala, a onda jedne večeri, tj. poslije večere, uze iz svoje tajne kapetanske rezerve bocu prvoklasne istarske malvazije, i bez ikakve najave i kucanja uđe u njegovu kabinu. Zateče ga kako u bilježnici koja je jedino i isključivo služila za vođenje dnevnika kapetana kozmobrodova, piše pisaljkom koja je napravljena samo za te svrhe. U trenu je shvatila otkuda mu kapetanski dnevnik. U kompletu dnevnika kapetana Markusa bilo je nekoliko praznih bilježnica… Oboma je bilo sasvim jasno da ga je uhvatila u radnji sličnoj onoj kada jedan od supružnika nađe partnera „na kamari“ s trećom osobom. .

  • Savjetniče, učinilo mi se da bi vam razgovor uz čašu vina godio…
  • Olivija, nemojte me oslovljavati kao savjetnika. Slobodno me zovite imenom… A vino bi moglo doista dobro doći, ali meni sada ne može pomoći jedna čaša….
  • Karl, sada imamo bocu mog omiljenog vina, a ako bude trebalo naći će se još…. – najednom Olivija osjeti da njegove kočnice popuštaju.

Dok je spuštala čaše na njegov radni stol ona primijeti da mu kompjutor nije upaljen, a da pred njime stoje dvije otvorene bilježnice – jedan dnevnik kapetana Markusa a druga bilježnica u koju je on pisao.

Ni njemu nije promaklo da je ona to zamijetila.

  • Skiciram izvješće za vladu… Situacija je prilično delikatna… Čovječanstvo će kao grom iz vedra neba pogoditi vijest da mi dovodimo prve prave koloniste iz svemira, ljude kojima je rodna gruda na nekom drugom planetu…
  • Vlada ima ogromne timove stručnjaka za takve situacije…- pokuša mu ona skinuti dio tereta s pleća dok je ulijevala vino u čaše iz kapetanske sobe.
  • U pravu ste, ali puno toga ovisi o ulaznim informacijama koje ćemo im mi uskoro poslati.
  • Što se tiče nas, sve se uspješno završilo….To treba proslaviti i naprosto se ljutim na tebe što nisi dao inicijativu za slavlje…. Ajde živio…
  • E moja Olivija…- uzdahnu on, a onda otpi nekoliko gutljaja vina…

Kada su stari Latini govorili: in vino veritas, pod time su mislili da čovjek kad se dobro napije, popije silne količine vina, progovori istinu jer kočnice laži, obmane i samoobmane naprosto prokližu i popuste. Nikada stari Latini nisu mogli ni sanjati da bi takvo djelovanje mogla imati jedna čaša vina, ali u kozmosu, visoko iznad Olimpa, kap dobra vina je djelotvornija nego litra na Zemlji.

Prva istina isplivala je odmah, poslije nekoliko gutljaja. Karl se nagnuo da spusti čašu i tada njezina kosa, njezin vrat, bijahu tik do njegova nosa… Miris njezina tijela probudi nešto u njemu, proključa njegovu krv… Tad zapravo primijeti da ona nije došla u svojoj kapetanskoj odori, koja možda nije skrivala njezine obline, ali je regulirala temperaturu, cirkulaciju i naprosto činila da osoba nema svoj miris već miris svoje funkcije….

  • Slušaj Olivija, – reče on i uhvati je za ramena. Htio je još nešto reći o tome kako ga ona privlači i tako to, ali ne stiže ni to reći, jer se ona nije opirala dok ju je privlačio.

Ljudi su rijetka bića koja se pare u svim mogućim i nemogućim uvjetima, najvjerojatnije što je sparivanje evoluiralo u seks, erotiku, pornografiju, sve ono što čini ugodu samo po sebi i na taj način još više potiče nagon života da obavi svoju zadaću. Pričalo se da je seksualni život ljudi na svemirskim letjelicama poprilično bljutava rabota, iznimka i zapravo aktivnost koja se tu čini iznimno. Kada se o krevetima pričalo obično se raspravljalo imaju li dobro proračunatu vještačkom gravitaciju, da bi se putnici mogli naspavati ljudskim snom. Dobar san je zapravo bio najbolji lijek za psihičku stabilnost posada i putnika na svemirskim letovima.

Druga istina isplivala je vrlo brzo na površinu. Oboma je bilo jasno da priče o bljutavom seksu na zvjezdobrodovima baš i nisu utemeljene. Treba biti pošten pa reći da je Minerva 19  imala najpodesnije gravitacijsko polje upravo ispod kreveta, ali njima je bilo sasvim jasno da bi to među njima bilo dobro i u puno lošijim uvjetima…

Treća istina nužno je poslije toga morala isplivati, jer ako  u vodu bacite smeće s teškim kamenom vjerujući da će te tako sakriti prljavštinu, samo ako jedna plastična boca nađe put da ispliva sasvim sigurno je da će za njom izroniti i druge.

  •  Nas su od malih nogu učili da je NGS svijet sretnih ljudi i da su nesretni samo rijetki pojedinci koji obole od kakve bolesti kojoj trenutačno ljudsko znanje nije u stanju spraviti lijeka. Sjećam se dok sam još radio doktorat iz psihijatrije o jednoj skupini tih bolesti kojima se nije našlo lijeka dat mi je pristup bazama „povjerljivih“ podataka i uglavnom se broj slučajeva kretao od 110 do 150 kako u kojoj kategoriji.  Ja sam istraživao elkastrandin kompleks, edipjurodivski i kompleks epruvete. Na Zemlji je, barem prema podacima koji su meni bilo dostupni, bilo četiristotinjak nesretnika kojima ni vrhunska znanost i medicina nisu pomogli. I kolege koji su radili na drugim oblastima operirali su sa sličnim brojkama. Znali smo da to doista nije neka alarmantna brojka, ali svoju mladost smo davali tomu da pronađemo rješenja da bi se i ti mali brojevi još smanjili, jer smo naprosto vjerovali da je poslanje svakoga čovjeka NGS-a stvoriti svijet sretnih ljudi. No, kada su nas angažirali za ovu misiju ja sam dobio širi uvid,  a kada smo stigli ovdje i zatekli neizlječive luđake, najteže slučajeve kojima znanost na Zemlji ni danas nema lijeka kao ni prije osamdeset godina, kako funkcioniraju sasvim racionalno, usuđujem se reći normalno,  sve što znam palo je u vodu, a najveća je istina da ja kao savjetnik još nisam u prilici imati prave podatke o ukupnoj dimenziji nesretnih ljudi na Zemlji.
  • Koliko sam uspjela uhvatiti slijed tvojih misli, te su dimenzije bar četiri puta veće – istrča Olivija pred rudu, s potpunim pouzdanjem u svoju inteligenciju.

Karl je nekoliko trenutaka šutio i iz njezine intonacije dokučio da imalo upućeniji Zemljanin drži da nije budala i da sve što vlada i ministarstva kažu množe nekim koeficijentom od  dva do pet.  Ona je to množila sa četiri.

  • Puno više.
  • Deset puta.

Tad njemu izroni još jedna istina. Tvorci virtualne sreće ugrađuju u svijest i koeficijent sumnje na nekoj skali čiji maximum je deset.

  • Puno više.
  • Dvadeset puta.
  • Puno, puno više.
  • Sto puta???!!!
  • Mnogo puta više…
  • Tisuću puta – odvaži se ona prognozirati sa strahom koji se uvuče pod njezine noge…
  • Od deset do sto tisuća puta. Ni ja nisam siguran – napokon on otvori crnu rupu spoznaje ispod njezinih nogu.

Olivija se na trenutak izgubi kao da je na brodu pala razina kisika ispod minimuma…. On je pridrža da se ne skljoka.

  • To je strašno… Ne mogu vjerovati… Ti mora da si silno nesretan…- najednom se prenu. Htjela je izustiti; proklet bio što i mene učini nesretnim, ali riječi nisu htjele iz nje… Nešto ih je kočilo.

Karl uze njezinu glavu među svoje dlanove i privuče je sebi. Njihove usne se stopiše, a tijela predaše jedno drugome. U tom predavanju, uzimanju i davanju, prožimanju i prepletanju zaboraviše na milijune nesretnih. U beskraju kozmosa otkrili su nešto što je na Zemlji bilo svetogrđe i spominjati. Ljubav.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

%d bloggers like this: