Anto Zirdum: NEFILI – DIVOVI – KAO POSEBAN DIOBOŽANSKI-DIOLJUDSKI ENTITET

24 Jun

U skupini polubožanskih mitoloških bića, kao što su divovi, vile i patuljci, divove nalazimo u svim mitologijama, dok vile i patuljke neće pronaći baš u svim. Kovanica polubožanski je vrlo nesretan termin i ovdje se koristi za sva bića koji imaju diobožanskog-dioljudskog u sebi u bilo kojemu omjeru. Gilgameš je primjerice bio jedna trećina čovjek a dvije trećine bog. Besmrtnost je ključna božanska odlika, a smrtnost pak ključna ljudska. Budući je i današnjem čovjeku teško zamisliti da nešto može biti istodobno i smrtno i besmrtno, polubožanska bića iz mitova su zapravo u pravilu dugovijeka bića, imaju priliku biti besmrtni ali imaju ranjivu točku (onaj ljudski dio) i u pravilu ne iskorste danu priliku.

Slične osobine imaju i raznorazna demonska bića kao primjerice zmajevi, vampiri, vukodlaci i sl. Oni su tu da održavaju čovjekov strah od promjene antropomrfnog identiteta i da ga kažnjavaju. Za razliku od demona polubožanska bića su tu da udjeljuju milost i pomažu čovjeku kao posrednici, stražari svesvjetleće sile koja kozmos drži u savršenom poretku,   a tek kada čovjek pređe granice dobrog ukusa u korištenju slobodne volje kao božijeg dara, onda su tu da ureduju po nalogu neke apsolutne više volje.

No, svakao se da uočiti da su divovi, a i patuljci, najatropomorfnija bića na tom dijelu panteona naslonjenom na zemlju i jedina bića čije prototipe možemo vidjeti i danas kao gorostasne i patuljaste ljude. I ne samo to: arheološka istraživanja otkrila su, odnosno potvrdila, postojanje divovskih kostura.

I tu dolazimo do ključnog pitanja: Jesu li divovi genetski devijantna ljudska bića ili zaseban entitet?

No, kenimo redom, odnosno od najranijega spominjanja divovskih bića, a zapisano je to u starozavjetnoj knjizi Postanka, a spominju se kao Nefili. U Klaićevu rječniku stranih riječi za Nefile kaže da dolaze od hebrejska riječi koju prevodi s gorostasi, divovi ili titani.

Lingvistički stručnjak dr. Zecharia Sitchin, u otkrivanju porijekla ovih „od starine glasoviti ljudi“, ide korak dalje napominjući kako hebrejska riječ Nefil vuče porijeklo iz sumerskog korijen NFL – biti bačen na zemlju, pa bi Nefile trebali, smatra on prevoditi kao one koji su sišli, pali na zemlju, čime je vrlo ozbiljno udario temelj o mogućem kozmičkom podrijetlu čovjeka i bića koja su ga dopratila na Zemlju.

Prije nego što u knjizi Postanka pripovjedač počne priču o iskvarenosti ljudi i božjoj kazni pojavljuje se za bibličare i prevoditelje vrlo težak 6 odsjek (o Nefilima) koji glasi:

1 A kad se ljudi počeše množiti na zemlji i kćeri im se rodiše,

2 Vidješe sinovi Božji, da su bile lijepe kćeri čovječje, i uzimali ih sebi za žene, koliko ih htjedoše.

Onda Jahve reče:

“Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina. “U ona su vremena – a i kasnije – na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. (Post 6, 2,4)

Tko su „Božiji sinovi“? Tko su „kćeri ljudske“? Zašto pisac naglašava razliku između božje i ljudske djece iako su i jedni i drugi hodili zemljom? Pita se Dražen Klarić:  u vrlo ndahnutom tekstu objavljenom http://www.portalsvijesti.com/teme/povijest/tko-su-biblijski-nefili-divovi/ a oslanjajući se najviše knjigu Zecharia Sitchina Revizija postanka, Teledisk, 2003. Jeruzalemsku Bibliju, Kršćanska sadašnjost, 2004. Zagreb, i Knjigu proroka Henoka , Richard Laurence, Teledisk, 2002. Zagreb. Udarni dio njegeova članka sadrži sve relevantne činjenice o ovoj temi pa ga prenosimo cjelovito:
Nakon što smo neosporno utvrdili da se Nefili prema Starom Zavjetu živjeli na zemlji u vremenu prije ali i poslije potopa, te da se u Bibliji njihovo postojanje spominje u nekoliko navrata, vrijeme je da pokušamo odgovoriti na pitanje tko su „Božji sinovi“ i njihovi potomci Nefili nastali općenjem s „kćerima ljudskim“. Kao što smo već napomenuli biblijski stručnjaci nisu skrivali svoje nedoumice. U bilješkama uz Knjigu Postanka 6, 4 iz Jeruzalemske Biblije koju je objavila Kršćanska sadašnjost tako stoji: „Težak odsjek iz jahvističke predaje. Sveti pisac oslanja se na neku pučku legendu o divovima, hebrejski Nefilima, koji bi bili istočnjački titani , rođeni iz veze smrtnih i nebeskih bića. Ne izjašnjavajući se o vrijednosti tog vjerovanja i prikrivajući njegov mitski vid, on navodi taj spomen na neku oholu nadljudsku rasu, samo kao primjer sve veće iskvarenosti koja izaziva potop.“ Kod crkvenih stručnjaka kroz stoljeća iskristalizirala su se dva moguća objašnjenja porijekla „Božjih sinova“ i njihovih potomaka Nefila. Prem prvom tumačenju “Sinovi Božji” bili su pali anđeli koji su živjeli na zemlji i ženili ljudske žene, a Nefili su njihova djeca koji su bili divovskog rasata i izvanredne ljudske snage. Prem drugom tumačenju “Sinovi Božji” bili su potomci Adamova i Evina trećeg sina Šeta. Oni su bili pobožnih ljudi koji su sagriješili ženeći se grešnim potomstvom Kajinovim. Od IV stoljeća „crkveni Oci“ postepeno odbacuju prvo tumačenje po kojem su „Božji sinovi“ pali anđeli obzirom da je u crkvi prevladava duhovno shvaćanja anđela i prihvaćaju stava da se „Sinove Božje“ općenito poima kao potomke Šetove, a „kćeri ljudske“ kao potomstvo Kajinovo.“ No, ovaj njihov zaključak, kao što smo vidjeli, u sukobu je s piscima Starog zavjeta koji nedvosmisleno za Nefile kažu da su fizički divovi koji su živjeli na zemlji i gradili izrazito visoke građevine. Kao dokaz tezi da se Nefili u Starom zavjetu ne spominju tek usput iznijeli smo nekoliko citata u kojima biblijski pisci govore o ovoj rasi poimence nabrajajući gradove u kojima su vladali, pa i imena njihovih kraljeva. I tako u potrazi za odgovorom na pitanje tko su Nefili kada je riječ o kanonskim crkvenim izvorima dolazimo na kraj naše potrage. No, o Nefilima se govori i u nekim drugim spisima. Jedan od njih je svakako Knjiga proroka Henoka u kojoj se govori o palim anđelima koji uzimahu ljudske kćeri sebi za žene i božjoj kazni za takvo njihovo ponašanje. Ovu knjigu otkrio je škotski istraživač James Bruce 1773. u Abesiniji (današnjoj Etiopiji). Napisana je u II. ili I. stoljeću prije Krista i vjeruje se da je predstavljala veoma utjecajan izvor za rane židovske i kršćanske mislioce, kao i za pisce brojnih novozavjetnih knjiga. S toga ne treba čuditi da su crkveni Oci u prvim stoljećima pristajali uz tezu kako su Nefili potomci palih anđela i kćeri ljudskih. Ova knjiga, istina nikada nije bila uključena u kanon i većina kršćanskih crkvi je smatra pseudoepigrafom (krivotvorenim spisom), međutim Etiopska pravoslavna Crkva je do dan danas smatra kanonskom knjigom. U njenom sedmom poglavlju čitamo o miješanju sinova neba s autohtonim stanovništvom:

Kada se u te dane sinovi ljudski namnožili, rodiše im se kćeri, ljupke i lijepe. Kada ih ugledaše anđeli, sinovi neba, zaljubiše se u njih, međusobno govoreći: “Izaberimo za se žene iz roda čovječjega i začnimo djecu”. Njihov vođa Samjaza, na to reče: “Bojim se da ste možda nesposobni za taj pothvat; Te da ću ja patiti zbog tog teškog zločina.” Ali oni mu odgovoriše: “Prisežemo; I obavezujemo se da svoje nakane nećemo promijeniti, nego ćemo završiti što smo naumili.” (Knjiga proroka Henoka, 7,1-6 )

Iz ovog miješanja sinova neba i ljudskih kćeri nastali su divovi – Nefili: …Žene potom začnu i rode divove. I svaki bijaše visok 300 lakata. Oni proždriješe sve što ljudski rad stvori, te postade nemoguće nahraniti ih. Kada se okrenuše protiv ljudi, kako bi ih proždirali. I kada počeše ranjavati ptice, zvijeri, gmazove i ribe, kako bi im jeli meso i pili krv. Tada zemlja prezre nepravedne. (Knjiga proroka Henoka, 7, 11-15). Henok je bio Noin pradjed, koji je prema knjizi Postanka na zemlji živio 365 godina što je s obzirom na ostale junake iz Petoknjižja jako malo (Noa je na primjer živio 950 godina). No, starozavjetni pisac nam sugerira da je Henok koji je „hodio s Bogom“, nije umro nego jednostavno nestao; „iščeznu; Bog ga uze“. (Post 5, 24). No prije nego mu se izgubi svaki trag morao je odraditi za Boga ozbiljan posao jer anđelima na nebu nije se svidjela novonastala situacija kao ni ponašanje njihovih sudrugova na zemlji: Tada Mihael i Gabrijel, Rafael, Surijal i Uriel pogledaše dolje s nebesa i vidješe koliko je krvi proliveno na zemlji, i svu nepravdu koja na njoj bijaše počinjena, te rekoše: To je glas njihova plača. Zemlja lišena svoje djece kriknula je čak do nebeskih vrata; A sada se vama o nebeski sveci, ljudske duše žale, govoreći: “Postignite za nas pravdu kod Svevišnjega.” (Knjiga proroka Henoka ,9, 1-3)

Anđeli, koji su na zemlju gledali s nebesa, odlaze Kralju, tražeći kaznu za svoj palu subraću: “Ti si Gospodar gospodara, Bog bogova, Kralj kraljeva. Prijestolje tvoje slave je za sve vijeke vjekova i tvoje Ime se na vijeke sveti i slavi. Ti si blagoslovljen i slavljen. Ti si sve stvorio; Ti imaš moć nad svim stvarima; i sve su stvari pred Tobom otvorene i vidljive. Ti sve imaš, ništa od Tebe ne može biti skriveno. Ti si vidio sto je učinio Azazijel, kako je sve vrste podučavao nepravdi na zemlji, razotkrivši svijetu sve skriveno što se čini na nebesima. Samjaza je također podučavao vračarstvu; njemu si dao vlast nad njegovim drugovima. Zajedno su otišli kćerima ljudskim; ležahu s njima; onečistiše se; I otkriše im zločine. I žene su rodile divove. Tako se čitava zemlja ispunila krvlju i nepravdom. Gledajte sada duše mrtvih koje plaču. I kukaju sve do nebeskih vrata. Njihove se jadikovke uzdižu; one ne mogu pobjeći od nepravde koja je počinjena na zemlji. Ti poznaješ sve stvari, prije nego sto nastanu. Ti znaš te stvari i ono sto su učinili, pa ipak nam ne govoriš. Što bi smo im na temelju toga trebali učiniti. (Knjiga proroka Henoka, 9,3-14).

Henoku je bila povjerena uloga posrednik između Sinova Neba i “Onih koji su Pali“ pa je nakon Božje presude bio poslan da izvjesit „pale anđele“ o kazni, odnosno potopu.

I tako smo opet na početku. Tko su uistinu bili Nefili?

Hrabra teza dr. Sitchina je u mnogo čemu upitna ali u njoj nema nikakvoga svetogrđa, kao uostalom ni u izjavi jednog pisca koji ustvrdi da je knjiga postanka najbolji SF roman. Naime, što ako knjiga postanka nije alegorijski SF roman već stvarno, vrlo mutno povijesno pamćenje o dolasku Adama i Eve negdje iz Kozmosa, te male vojske palih anđela, koji su tu zatekli neandertalce i da je homo sapiens nastao križanjem neandertalca sa adamo-evinim potmstvom, a divovi križanjem palih anđela s ljudskim potomstvom a moguća je varijanta također s andertalcima, kao i sa oba entiteta. Kako god divovi nisu degenerirani ljudi već POSEBAN DIOBOŽANSKI-DIOLJUDSKI ENTITET.   O kojim dijelovima se tu radi i u kojemu su oni suodnosu tomu će teško odgovoriti i najživopisnija mašta a tek se može činiti da to dobro čine tumačiezoteričnih aluzija i debelih slojeva alegorija i simbolakabalističke knjige Postanka, kao i tumači svih ostalih mitologija a u svima se pojavljuju divovi.

No, doista ne treba olako odbacivati tumačenja kakva nam daje primjerice Erich Von Däniken koji je proanalizirao jednu predaju proroka Ezekiel. Ako je Ezekiel prije dvije tisuće godina imao bliski susret sa višim bićem, zašto se to ne bi moglo dogoditi i nama, dvije tisuće godina kasnije? Naravno, u odnosu na pretpotopne ljude (ako su to uopće ljudi u današnjem smislu) današnji čovjek živi puno kraće, a velika znanja a k tomu i mudrost traže dugovjekije biće od današnjega čovjeka, jer izgleda ovo čovječanstvo ima problem da s ovladavanjem količinama znanja, umnažanjem baza podataka i brzinom računanja, nestaje mudrosti, a prave proroke zamjenjuju virtualni opsjenari i lažni proroci.

Ako su divovi stražari (oni koji kažnjavaju) uskoro će se odnekuda pojaviti. A poslije velike poplave ovdje u Bosni, meni se čini da su se počeli ozbiljno javljati. Gdje se kriju, to je samo još jedno od mnogih pitanja koje stoji otvoreno pred suvremenim čovjekom koji nikakvim simulacijama nije uspio dati imalo ozbiljan odgovor na pitanje kako su napravljene piramide, zigurati i objekti koji imaju njihovu narav a u čijim zidovima je kamenje teže od 5 tona a ima ga težeg i od 100 tona. Teško vala i za najsnažnije divove osim ako oni nisu imali moći koje se u ljudskoj mašti nalze u zoni 100 čudesa.

Cijela ova priča, svakako je, između ostalog, i pokušaj da se suvremenici u našemu okruženju navedu na drugačije promišljanje fenomena piramide u Visokom, ja bih čak prije rekao zigurata, odnosno objekta koji ima narav piramide ili zigurata, jer smplificirana pučkoškolska percepcija piramida samo šteti ozbiljnosti pokušaja da se prodre u povijesne dubine, gdje se kriju tajne neslućene.

 

 

 

 

 

 

 

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

%d bloggers like this: