Anto Zirdum: JETY NA PLAVOM PLANETU

4 Feb

Nekoliko mitova postoji o nastanku naše vrste, nekoliko teorija o tome kako smo postali samosvjesna bića, i mnoštvo teorija o tome kako nismo sami u kozmosu. No, nitko nije pouzdano mogao tvrditi ni da jesmo, ni da nismo, sve dok  našim nebom nisu počeli, u početku rijetko, a poslije sve češće, dolaziti neidentificirani leteći objekti i to uglavnom iz pravca jednog planeta bližeg Suncu. Naši astrolozi i astronomi nisu se baš slagali odakle dolaze neidentificirani objekti, ali vremenom se razvila teza da bi to moglo biti s Plavog planeta koji je bio treći po udaljenosti od Sunca.

Povijest samosvjesnih vrsta počinje onda kada se spozna beskonačnost i bezvremenost univerzuma. Do tog trenutka vrsta samo vegetira, i u doista dugom vremenu živi po nekim drugim zakonima od onih koje kreira samosvjesno biće. No i spoznaja beskonačnosti i bezvremenosti, sama po sebi nije dovoljna da samosvjesno biće iskorači u svemir. Treba se dogoditi nešto što će ga pokrenuti da to učini, jer za to je doista potreban veliki napor, a on se ne čini bez jakog poticaja. Spoznaja da nismo sami unijela je revoluciju u našu svijest i sve smo dali da razvijemo tehnologiju koja će i nas odnijeti tako daleko da susretnemo nekoga u tom beskraju samo zato što vjerujemo da nismo sami. Nevjerojatno je zapravo to za koliko kratko vrijeme se naša tehnologija razvila da izgradi letjelice koji će otići prema Suncu i snimiti uvjete za život na tim planetima, a naročito na Plavom.

Većina znanstvenika je tvrdila da je život na Plavom planetu nemoguć za našu vrstu, jer bi se na tako visokim temperaturama Jety istopili, odnosno pretvorili u paru, a u takvom stanju, i pored najbolje volje ne bi mogli očuvati integritet potreban za kontakt. No, dvije stvari su brzo demantirale i tu teoriju. Naša letjelica bez posade poslala nam je snimke Plavog planeta i pokazala nam da na polovima tamo vladaju uvjeti slični našim, a da se čak i na ekvatoru nalaze hladni snježni vrhovi na koje bi se naša vrsta mogla spustiti bez opasnosti po svoj atomski integritet. Druga spoznaja došla je iz naših najboljih umova koji su tvrdili da mi sami u sebi posjedujemo energiju koje nismo svjesni, a čijom kontrolom bi mogli očuvati integritet čak ako bi došlo i do promjene agregatnog stanja, odnosno promjene jetymorfnog oblika.

Tada se počelo tražiti individue koje imaju tu višu sposobnost da kontroliraju našu unutarnju energiju i očuvaju atomsku i genetsku strukturu i kod promjene jetymorfnog oblika uslijed više temperature i nekako se došlo do mene. Nisam  ni bio svjestan toga dok me znanstvenici nisu uvjerili kako sam ipak ja taj, a kad su me podučili u svemu onda su počeli pokusi na meni. Pokusi su doista uspjeli i ja sam jednog trena, neki bi rekli povijesnog trenutka, u točci gdje se prošlost i budućnost smjenjuju, krenuo u novu budućnost. Pošao sam u izviđanje.

Proračuni koje su naši znanstvenici napravili bili su dobri i spustio sam se točno na južnom polu Plavog planeta. Prvi korak jetyanaca na neko nebesko tijelo izveo sam tek poslije dva obrtaja Plavog planeta oko svoje osi. Za to vrijeme uređaji su obavili potrebne analize i mjerenja. Pokazalo se da temperatura tla odgovara jetyancima, samo što je temperatura zraka oscilirala i kompjutor je tražio da pri izlasku ponesem bocu freona za rashlađivanje, za svaki slučaj. A prvi dodir tla bio je lak. Doista sam se osjećao nešto lakšim nego kod kuće. Nesigurno sam napravio nekoliko koraka dok se moje težište i centar za ravnotežu nisu uskladili s nešto slabijom gravitacijom, a onda sam potrčao. Napravio sam čitav krug oko broda u lakim brzim skokovima. Bilo je fenomenalno. Tad sam se vratio u brod i podvrgao pretragama aparata koji su trebali reći da li je na meni došlo do nekih promjena, odnosno da li se misija obustavlja ili nastavlja.

Uređaji su pokazali da nije došlo do nikakve bitne promjene u strukturi mojih molekula i gena, da se interakcije čestica odvijaju u dozvoljenim granicama i da nije došlo do nikakvog poremećaja u mom energetskom metabolizmu. Tad sam krenuo u traženje bića. Prvo sam pravio ciklične krugove oko broda. Vrlo brzo sam našao nešto što se izdvajalo iz okoline. Metalni stub na kojem je visila platnena krpa jarkih boja. To je doista bilo nešto neobično, nešto što mi je ulilo nadu da ću pronaći razumna bića. Onda sam povećavao radijus svoga kretanja, ali mnogo je obrtaja oko svoje osi prošlo a ja nisam našao nikakvog traga bilo kakvom biću. Odlučio sam promijeniti taktiku. Krenuo sam pravolinijski prema ekvatoru. Nekoliko Plavoplanetnih ciklusa je prošlo, ali ništa nisam pronašao.

No, tad se polako počelo događati nešto na što me je upozorio moj metabolizam. Unutarnje interakcije postale su burnije i ja sam dobio višu temperaturu. Još je sve bilo u granicama dozvoljenog, ali sam se morao češće hladiti, a to je usporilo moje kretanje. Obzor na sjeveru postajao je svjetliji i u meni se poče lomiti slutnja da će to za moj metabolizam biti loše, ali nada da ću možda tamo pronaći bića vukla me je naprijed. Usput sam otkrio da uopće ne moram trošiti zalihe svoga freona već se samo trebam zakopati u tlo i izvršiti hlađenje.

Plavoplanetni satelit svršio je cijeli ciklus ali ja nisam ništa pronašao. već sam izgubio nadu i odlučio da se vratim, kad mi neko šesto čulo reče da izdržim još malo, jer se atmosfera bitno promijenila. I doista, već slijedećeg dana ugledao sam ono što je Plavi planet činilo plavim. Ugledao sam sliku pakla kojom su strašili jetyance koji nisu poštivali pravila besmrtnosti. Bože, pomislih, da me to nije stigla kletva predaka i da nisam stigao u pakao. Sav sam gorio i morao sam se zakopati da bih se ohladio i odmorio.

Kad su se moje metaboličke interakcije smirile, otkopao sam se i nastavio gledati plavi pakao, misleći da li krenuti dalje ili se vratiti. Ako se vratim nisam ništa učinio, ako krenem dalje moglo se dogoditi da se dezintegriram. Tad sam se sjetio naputaka kako da snagom duha očuvam svoj integritet i u slučaju opasnosti pobjegnem od pakla. Krenuo sam moleći se Bogu i on je moju vjeru obdario nevjerojatnim otkrićem.

Vidio sam bića. Uz samu granicu paklenog plavetnila kretala su se ružna crno-bijela bića dugog kljuna, kratkih nogu i nekakvih rudimentiranih ruku. U prvi mah mi se učiniše ogavnima, ali što sam ih više promatrao postajala su mi nekako ljupka. Tad sam počeo razmišljati kako bi najbolje bilo da jedno ulovim i ponesem sa sobom kao dokaz. No, što sam ih duže promatrao shvatio sam nešto što je za nas bilo nepojmljivo. Njihov način razmnožavanja nije ličio na naš, a u tom ciklusu razmnožavanja postojale se dvije podvrste. Jedna je legla jaja iz koje su poslije ležanja na njima izlazila mladunčad,  drugi dio podvrste je odlazio u plavi pakao i donosio nešto. Tad sam shvatio da se oni energiju za unutarnje interakcije uzimaju sasvim drugačije od nas. A ta spoznaja me je natjerala da odustanem od ideje kako bih mogao jednu jedinku vrste ponijeti sa sobom kao dokaz. Trebao mi je par, a s njime i puno energije za njihovo preživljavanje, a to u moj mali brod nije moglo stati. Brzo sam odlučio.

Dobro ohlađen, istrčao sam najvećom brzinom među bića. Kad su me vidjeli razbježali su se na sve strane, a najviše prema plavom paklu, puštajući neke čudne krike. Uzeo sam četvero jaja i svom snagom krenuo nazad prema svome brodu. Jedno jaje mi je ispalo, ali nisam imao više vremena da razmišljam o tome jer mi je trebalo brzo hlađenje. Već sam bio na granici dezintegracije i samo snagom duha sam ostao čitav. Kad sam došao bliže broda već sam se bolje osjećao.

Troje jaja sam pohranio na najtoplije mjesto u brodu i krenuo nazad. Dok sam stigao kući Plavi planet je dvaput obišao oko Sunca. Doživio sam najveće počasti i priznanja na svome planetu, ali i najveći poraz koji mi se mogao dogoditi. Jaja se nisu mogla oživiti, jer kod nas nitko nije znao koja im temperatura treba, a s rađanjem života se nije moglo eksperimentirati. On nastaje samo pod jednim, točno zadanim uvjetima, koje oni nisu mogli pogoditi od prve.

Bilo je očito da novi Jety mora ići na Plavi planet, ali njemu će sigurno biti lakše nego meni. Učinit će sigurno više, ali slava prvog Jetiya koji je stupio na neko drugo nebesko tijelo ostala je moja. Za vijeke vjekova.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

%d bloggers like this: