Anto Gardaš: UFO I ZELENA PAPIGA

27 May

SF priča za djecu

 

Bio jednom neki čovjek, pa imao tri sina. Od svoje skromne mirovine odvajao je novac za njihovo školovanje.
Najstariji je završio tehnički fakultet i postao stručnjak za gradnju mostova. U to se vrijeme gradilo mnogo mostova, jer su ljudi konačno bili odlučili da premoste sve ono što ih je na bilo koji način razdvajalo. Stručnjake za gradnju mostova tražili su na sve strane i dobro ih plaćali, pa se najstariji sin obogatio. Kupio je nekoliko brzih automobila i sagradio nekoliko vikendica na moru. Ljudi su ga s poštovanjem pozdravljali, jer se i tada više cijenio onaj tko je više imao.
Drugi je postao liječnik i specijalizirao plastičnu kirurgiju. Uljepšavao je lica onima koji nisu bili zadovoljni svojim izgledom. Ni njemu nije bilo loše. Plaća mu je bila dobra, a zarađivao je i honorarno liječeći ljude od gripe. Drugih bolesti zapravo nije ni bilo. Ako bi netko ipak obolio, postojali su djelotvorni lijekovi za sve bolesti. I taj drugi se, dakle, obogatio i postao cijenjen u društvu. I on je, kao i prvi brat, volio automobile.
Najmlađi nije završio nikakvu školu. A bez završene škole nije mogao naći posao. Stoga je ostao u kući s ocem. Svake je večeri s prozora očeve kuće promatrao zvijezde i osluškivao tajanstvene šumove iz svemira. To mu je postao hobi. Pričao je okolo da je uspostavio vezu sa svemircima, samo mu to nitko nije vjerovao. Svi su mislili da je jadni dječak malo luckast.
– Taj je malo… onako – govorili su za nj.
Zvao se Ufo, ali su mu zbog njegova hobija prišili nadimak Zvjezdoznanac.
Ufo se, naravno, nije obogatio. I on je volio automobile. Često je moljakao braću da se malo provoza u njihovim automobilima, ali uzalud. Oni bi se samo nasmijali i odgovorili:
“Nije to za tebe. Gledaj ti svoje zvijezde i razgovaraj sa svemircima.”
Ocu je bilo žao najmlađeg sina, pa je podigao kredit i kupio mu polovan automobil, koji je jedva postizao 30 km na sat. Kad bi Ufo izašao na cestu s tom svojom starom klepetaljkom, prolaznici bi se sklanjali i dobacivali kroz smijeh:
– Dalje od ceste, ljudi! Sklanjajte se, dolazi Ufo Zvjezdoznanac!
Jednom je tamošnje auto-moto društvo raspisalo veliki nagradni natječaj u brzinskoj vožnji. Prijavili su se mnogi natjecatelji, a među njima i Ufova dva starija brata. Imali su brze automobile i svaki je od njih očekivao da će baš on stići prvi na cilj i osvojiti Grand prix. Na opće čuđenje i podsmijeh prijavio se i Ufo.
– Kamo ćeš ti sa svojim drndonjom? – pitali su ga podrugljivo.
– Ne drndonjom, molim vas lijepo! – negodovao je Ufo. – Ako već hoćete, možete ga zvati drndalicom, ili čak klepetaljkom. To ipak ljepše zvuči. Ali nipošto drndonjom!
Ljudi se nasmijaše, slegnuše ramenima i upisaše ga.
Nekoliko dana prije utrke Ufo je uhvatio signale iz svemira. Odmah ih je dešifrirao. Poruka je glasila: “Dolazim na Zemlju. Stop. Vidjet ćemo se za vrijeme natjecanja za Grand prix. Stop. Tvoj prijatelj Zebler s planeta X-38.”
Ufo se veoma obradovao što će konačno vidjeti svoga prijatelja Zeblera, s kojim je prije nekoliko godina uspostavio vezu.
Na kladionici su najbolje stajala Ufova braća. Na ostale natjecatelje nitko nije davao ni pola lule baguša. A na Ufa ni toliko.
Ali uoči samog natjecanja netko je stavio golemu svotu novca na Ufa. Bio je to neki mladić veoma čudnog izgleda. Imao je zelenkasto lice, kose oči i ljubičastu kovrčavu kosu. Pri uplaćivanju uloga imao je rukavice na rukama, ali su se u svakoj od njih nazirala samo po tri prsta. Blagajniku je rekao da se zove Zebler, a ovaj je pokraj njegova imena u zagradi još dopisao “zeleni mladić”.
Onda je došao dan utrke. Starter je dao znak za početak i motori su snažno zabrektali. Tribine, koje su bile zaposjednute do posljednjeg mjesta, samo što nisu popucale. Publika se ustalasala. Tisuće ruku je zapljeskalo, iz tisuća grla prolomilo se urnebesno klicanje. A kad su ugledali Ufa, s tribina se razlijegne smijeh.
A Ufo? Njemu nije bilo do smijeha. Na start je stigao sa zakašnjenjem, a onda je šesnaest puta uzalud pokušao upaliti motor. To ga je toliko obeshrabrilo, da sedamnaesti put nije ni pokušao upaliti nego je odmah preskočio na osamnaesti pokušaj. Uspio je, ali je i tada motor samo kašljucao i podrhtavao, a kola se nisu pokretala s mjesta.
– U muzej s njim, Ufo! – dobacivali su iz publike.
Krntija se ipak smilovala i krenula, ali takvom brzinom da su djeca trčkarala uza nj rubom staze i smijala se.
Na čelu kolone od sedamdeset i devet natjecatelja nalazila su se Ufova braća. Smjenjivali su se u vodstvu. Negdje na sredini staze Ufo je imao sedamdeset deveto prolazno vrijeme. Doista, samo je smetao drugim natjecateljima. Provezao je tek devet krugova, a njegova su braća već ulazila u sedamnaesti, predzadnji krug. Svaki put kad bi ga pretjecali, dobacivali su mu poneku podrugljivu riječ.
Odjednom Ufo začuje neki čudan metalni glas:
– Abadem, Ufo! Keli namu puo ritabua?1
Ufo se iznenađeno osvrne i na svom desnom ramenu ugleda zelenu papigu.
– Iš, ptičurino! – reče ljutito. – Ne smijem imati suvozača, diskvalificirat će me. Takve su propozicije.
No tada se sjeti poruke iz svemira i reče: – Ali čekaj, taj glas kao da mi je poznat…
– Oki mua pen Zebler! Kvar durmo. Ufo, Ufo, kampo dik rustko!2
– Ma ne, nisam zaboravio! – reče Ufo. – Pa da, to si ti, prijatelju Zebler! Glas mi se odmah učinio poznat. Pa, zdravo, kako si?
– Abadem, abadem!3 – smijala se papiga. – Klavo pino rimoskus, darem te drastivo.
Talem ramfo, Ufo?4
– Hvala, i ja sam odlično! – srdačno će Ufo. – Ali kako to izgledaš? Zamišljao sam te drukčije.
– Tilumpa tup!5 – reče papiga. – Provo kisato pilulipi.6
– A, samo si uzeo lik papige, veliš – nasmije se Ufo povećavajući brzinu. – U redu, ali ipak sjedni dolje da te ne vide.
Papigoliki Zebler sjedne na sjedište pokraj Ufa i počne mahati krilima. Odmah potom jedan se automobil zaustavio. Onda još jedan, pa još jedan, pa svi. Samo je Ufova drndalica ostala na stazi i kočoperno vozila svojih 30 km na sat. Ali sada je, za divno čudo, počela naglo povećavati brzinu. Iz onih zaustavljenih automobila izlazili su vozači, bespomoćno mahali rukama i dozivali mehaničare da im otklone kvarove. No ovi ni u čemu nisu mogli pronaći grešku.
Ufova su braća zabezeknuto gledala što se događa. Sedamdeset i osam automobila stajalo je na stazi s ugašenim motorima kao da su na parkiralištu. Ufo je sustigao zaustavljena vozila, ali se nije mogao provući između njih, pa zato pritisne kočnicu. No klepetaljka, umjesto da se zaustavi, jednostavno se uzdigne i preleti one ispred sebe. I tako svaki put kad bi naišao na njih. Zebler je neprestano lepršao krilima, smijao se i ponavljao:
– Abadem, Ufo, abadem!7
I tako je Ufo jedini prošao kroz cilj i osvojio Grand prix.
– Kimo rapu, Ufo, kimo rapu!8 – usklikne papiga opuštajući krila.
– Da, pobijedili smo! – reče Ufo razdragano.
– Zahvaljujući tebi, prijatelju Zebler!
Publika je oduševljeno klicala. Ufu su stavljali pobjednički lovorov vijenac. Braća su ga gledala zavidno. Za to je vrijeme pticoliki Zebler nekuda odlepršao. Malo kasnije Ufu priđe zeleni mladić s ljubičastom kosom i predade mu gomilu novca što ga je podigao na kladionici.
– Kvalupi pompo, Ufo!9 – reče zeleni mladić. – Soniki mono Zebler. Purum – krum!10 I onda nestade, kao da se rasplinuo.
– Ali čekaj! – uzvikne Ufo. – Moramo proslaviti pobjedu! Uzalud. Ufo osjeti blagi dodir na licu i meki šapat u uhu: Purum-krum! Purum-krum!
A onda, visoko gore nešto bljesnu zelenkastim sjajem i izgubi se u beskrajnom plavetnilu.
Ufov prijatelj Zebler odletio je na svoj planet.
– Sretno, prijatelju Zebler! – šapne Ufo.

1 Odlično, Ufo! Poznaješ li me?
2 Ja sam tvoj prijatelj Zebler! Dogovorili smo se. Ufo, Ufo, pa ti si zaboravio!
3 Od lično, odlično!
4 Izgledam kao ptica, ali to je privremeno. Kako si ti, Ufo?
5 Pa rekao sam ti!
6 Uzeo sam oblik papige.
7 Odlično, Ulb, odlično!
8 Pobijedili smo, Ufo, pobijedili smo!
9 Ovo je tvoje, Ufo!
10 Sad Zebler mora ići. Budi sretan!

One Response to “Anto Gardaš: UFO I ZELENA PAPIGA”

Trackbacks/Pingbacks

  1. ČITANOST SF PRICA BH AUTORA | ZONE SF KNJIŽEVNOSTI - September 2, 2014

    […] Anto Gardaš: UFO I ZELENA PAPIGA […]

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

%d bloggers like this: