LEE KILLOUGH (Li Kuluf): ČAŠA KUKUTE

16 Feb

Dva dana pošto je shatl ‘Erasko’ pao kod sjevernog pola Čandane, lokalna policija uhapsila je vinovnika. Proces je također brzo upriličen, a presuda je glasila: “Kars Merivale Bantling, izazvavši smrt četrnaestoro ljudi time što se bavio industrijskom špijunažom, ispoljio je na taj način prezir prema životu i pokazao se nepriličan za dalji ostanak u društvu. Stoga će biti zatvoren trideset dana, tokom kog razdoblja će dati svoj život, biti proglašen mrtvim i konačno uklonjen kada svi znaci života budu prestali.”
“Zar stvarno očekujete da ću se ja ubiti?” upita Bantling svog advokata sa Čandane.
“Možete se zaviještati bankama organa, kako to mnogi čine. Vaši dijelovi nam, doduše, ne mogu koristiti, ali taj gest će izraziti vašu želju da se iskupite.”
Bantling nabra vjeđe. “A ako odbijem tu vašu čašu kukute? Da li ćete me prisiliti da je ispijem?”
Advokat je bio zapanjen. “Čandana je civiliziran planet. Niko ne bi pokušao da vas silom privoli na nešto.”
Izuzmu li se šipke na vratima i prozorima, ćelija je veoma nalikovala na kakav hotelski apartman. Bila je udobna, imala je izvrsnu biblioteku, a i donošena mu je prvorazredna hrana. Jedina uznemiravajuća stvar bio je sto sličan oltaru na kome je stajao pehar pun ćilibarne tečnosti. Bantling je odlučio da bude strpljiv i čeka. Mogla ga je zadesiti i rđavija sudbina nego da ovako provede ostatak života.
Njegove molbe za pomilovanje su odbijene i kako se trideseti dan približavao, Bantling je postajao sve nervozniji; ali i posljednji dan je prošao kao i svi prethodni. Nije pušten gas kroz otvore za ventilaciju, niti su mu na silu dali otrov. Kad se spustila večer, nasmijao se, ispunjen likovanjem i hitnuo pehar preko sobe, razlivši otrov po zidu.
A onda mu je palo na um da mu još nije poslužena večera. Bio je već dobrano prošao čas kada mu je ona donošena. Pokušao je da uključi osvjetljenje, ali soba je ostala u mraku.
Najednom ga je obuzeo samrtni strah. U dva koraka našao se kraj slavine u kupatilu… ali iako ih je sasvim odvrnuo, iz njih je isteklo svega nekoliko kapi vode.
Pojurio je prema vratima i stao da udara u njih, derući se: “Hej, hoću da vidim svog advokata!”
Niko nije došao.
Bantling se tada prisjeti sudčevih riječi. Biće proglašen mrtvim i uklonjen kada svi znaci života budu prestali. Pogled mu se zadržao na praznom peharu na podu, a onda je skliznuo ka mrlji koja se sušila na zidu. Nešto mu se steže u grlu.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

%d bloggers like this: