Danijel Bogdanović: POSEBNA VRSTA LOVINE

15 Feb

1 Fulgur dei

 

Želatina u kapsuli je bila ledeno hladna kad je Juda uronio u nju.

─ Jesi li siguran da ovo ne boli? ─ upita Zőma. On je stajao nasred kabine nadgledajući ulazak ostalih desetoro ljudi u kapsule jednake onoj u kojoj se Juda smrzavao.

─ Da boli, ja prvi to ne bih radio ─ odgovori ovaj, ne okrećući se.

─ Da, ali ti si se već navikao…

─ Na smrt se ne navikneš ─ reče Zőmo pa, kad su se svi smjestili u tamne kapsule, svuče odjeću i uđe u svoju. ─ Kad začuješ pisak, izdahni. I opusti mišiće.

Juda duboko udahne, sklopi oči, pokuša se opustiti. U simulacijama mu je uvijek uspijevalo. Ali, ovo nije simulacija. Umrijet će zapravo. Odjednom ga uhvati panika.

─ Ne mogu ja ovo… ─ počne, kad ga prekine tup Zőmov glas: ─ Začepi. Počinje.

Poklopci na kapsulama su se zatvorili i Juda je utonuo u smrznutu tamu. Izvana se začuje glas kompjutora: TD-PORTAL OTVOREN. FULGUR DEI NASTUPA ZA PET SEKUNDI. ČETIRI. TRI. DVA. JEDAN.

Svjetla u kabini nakratko zatrepću, blaga svjetlost probije crne okvire kapsula i više nitko nije bio živ.

 

2 – Božja dimenzija

 

Ad notam Vati-Kanovom Koncilu: Infiltracija je uspjela. Prošao sam temeljnu obuku i postao ‘Gerila’. Nitko nije ništa posumnjao. Dok šaljem ovo izvješće, spremamo se za prvu akciju u kojoj sudjelujem. Za sada znam samo da se radi o staroj, gotovo izumrloj religiji o kojoj gotovo i nema zapisa. Saznat ću više nakon brifinga, kad prijeđemo u Božju dimenziju.

Sv. Juda Misionar

─ Dosta izležavanja u pizdinoj slini! Stigli smo!

Zőmov glas natjera Judu da polako otvori oči, zbunjen činjenicom da je svjestan. Duboko udahne. Očekivao je strahovitu bol u prsima ili barem osjećaj nekog nedostatka (ipak su mu dušu nasilno otrgnuli tijelu, a onda opet nasilno vratili, izvan svih Božjih zakona i okvira), ali ništa od toga se nije zbilo. Kao da je samo spavao, a ne bio mrtav.

─ Hajde, diži guzicu, nemamo vremena!

Juda se polako uspravi, pa si pregleda tijelo, sluzavo od želatine. Fulgur dei nije ostavio ni traga na njemu. Zbunjeno se ogleda po prostoriji. Ostale kapsule su bile prazne. Svi su već izašli.

─ Jesam li ja stvarno bio mrtav? ─ upita Zőma.

─ Jok, bio si u ekstazi od drkanja. ‘Ajde, idemo. Čeka nas lov na bogove!

 

Juda je očekivao sve, samo ne ono što je ugledao kad je napokon izašao iz svemirskog broda. ‘Deiraptor’ je bio prizemljen posred goleme livade, zarasle u grmlje, šipražje i vrbolika stabla. Ljetno modro nebo tu i tamo je bilo istočkano ponekim cirusom, a u grmlju su horde cvrčaka održavale svoje woodstocke. U daljini su se mogle nazrijeti šume, iza njih brda, a tamo daleko, iza horizonta, golema tamna stvar se uzdizala u nebesa, gubeći se u plavetnilu.

Svi članovi posade smjestili su se u malenome krugu na tlu, očišćenome od bodljikavih biljaka. Nestrpljivo su promatrali Judu.

─ Zar ovo nije Božja dimenzija? ─ upita on, ogledavajući se po livadi.

─ Je.

─ Zašto onda izgleda jednako kao kod nas?

Zőmo se nasmije i smjesti se među posadu.

 

3 Brifing

 

Ad notam Vati-Kanovom Koncilu: Fulgur dei nije bolan, kako sam mislio. Iako me snažan električni udar trebao pretvoriti u prah, smrt je trajala milijunti dio pikosekunde, tako da mi tijelo to nije uspjelo ni shvatiti. A melasa u kapsuli, koju culpa animae meae! zovu pizdina slina je spriječila da se dezintegriram. Ali, bili smo dovoljno dugo mrtvi da bi ‘Deiraptor’ bez ikakvih posljedica na posadu mogao prijeći barijeru materijalne u spiritualnu dimenziju. Kad sam začuo pisak, izdahnuo sam kako me Zőmo, zapovjednik ‘Deiraptora’ uputio i u sljedećem trenutku sam se probudio. Duša mi je, Deo gratias, ostala nedirnuta!

Sv. Juda Misionar

 

Sunce im je lagano grijalo leđa, dok je Zőmo palio cigaretu. Zatim podigne ruku, prekinuvši žamor posade.

─ Dečki, ovako stoje stvari. Mecena je uspio pronaći religiju o kojoj se jako malo zna. Gotovo da ne postoje zapisi o njoj, tako da će, po mom mišljenju Koncil ovoga puta imati velikih problema u opremanju Španjolske garde. Mecena tvrdi da se sve knjige koje još postoje o toj religiji nalaze u njegovom posjedu, pa se ne moramo bojati da će ovoga puta Vati-Kanova eskadrila doći za nama, kao ono kad smo lovili Ganeša. Znaju da smo u nekoj od Božjih dimenzija, ali nemaju pojma kojoj!

Nekoliko mladića se nasmijalo i prokomentiralo. Juda se također nasmiješio, ali ne zato što mu je šala bila smiješna. Kad bi Zőmo samo znao…

─ Religija pripada… slušajte, ovo je bitno! Religija pripada staroslavenskim narodima i prema njoj Zemlja je ovaj otok  na kojemu se nalazimo. Vidite onu visoku stvar u daljini? ─ upita ispruživši prst prema zmijolikoj tvorevini iza horizonta.

─ To je Drvo svijeta. Dijeli dobro od zla, odnosno raj od pakla.

─ Koja originalnost! ─ reče jedan od ljudi i svi se nasmiju.

─ Odlično! Prvi dobrovoljac za odlazak u pakao! ─ reče Zőmo i nastavi. ─ Irij je raj, Nav je pakao. Dijelite se u grupe po pet ljudi. Želim vrhovne bogove. Prema Meceni, to bi trebali biti Perun i Morana. Više od toga vam ne znam reći, jer ni on sâm ne zna. Snađite se. I nemojte da opet imamo zajebancija s nimfama i ustreptalim hormonima, jer i njih ovdje imaju. Sve jasno? Odlično!

─ Hej, a ja? ─ upita Juda. ─ Ja sam jedanaesti.

─ Ti ćeš sjediti u brodu i biti nam navigator.

─ Ali…

─ To je procedura sa svim novacima. Prva misija ti je gledati nas kako se znojimo dok se igramo skrivača s bogovima.

─ Znam, ali…

─ Eto vidiš, kako smo se lijepo dogovorili. ‘Ajmo dečki, Vati-Kan jedva čeka da srušimo njegovu hegemoniju. Za lov…

─ SPREMNI! ─ drekne desetorka.

 

4 – Drvo svijeta

 

Ad notam Vati-Kanovom Koncilu: „Božje dimenzije su tvorevine ljudskih religija. Svi ti svemiri, potpuno uronjeni u postulate pojedinih religija, plutaju u svojim odvojenim stvarnostima. Bezbroj je religija, bezbroj je svemira, Božjih dimenzija, bezbroj mene i tebe u njima, bezbroj je bogova.“ Ova blasfemija je zapisana u ‘Gerilinom’ Zakoniku. Bože, uputi na pravi put njihove zalutale duše!

Sv. Juda Misionar

 

Golemi brodski ekran je prikazivao nevjerojatnu prirodnu konstrukciju koja se pružala kilometrima u zrak. Drvo svijeta je zaista bilo stablo, opsega ─ prema proračunima kompjutora ─ sedamnaest kilometara! Kora mu je bila splet dubokih drvenih pećina i oštrih brežuljaka, sve premazano smeđom bojom. Gornja polovica stabla je nestajala visoko u oblacima, donja u tami goleme okrugle rupe iz koje je Drvo svijeta raslo.

‘Gerila’ se smjestila na rubu šumarka, promatrajući stanovnike malenoga sela u podnožju Drveta svijeta, kilometar udaljenoga od rupe pod kojom je ležao Nav. Kuće su im bile drvene, skromne, a stanovnici su izgledali svakakvi, samo ne mladi, snažni i naoružani.

─ Petorka koja ide gore u Irij, krenite. Mi ćemo držati na oku one kržljavce dok ne uzletite dovoljno visoko. Za slučaj da se ti starci pretvore u pse čuvare ovog velikog sranja.

Bio je to Zőmov glas. Kamera u njegovu oku je pokazivala potpunu staloženost njegovih tjelesnih funkcija.

─ A tko će čuvati nas kad oni odu? ─ upita gerilac Rixx. Zőmova kamera se okrene prema njemu.

─ Tvoj suhi kurac! Mi idemo u njihov pakao! Misliš da će nas pokušati spriječiti u tome? Još neko pametno pitanje?

Nije ih bilo. Zőmo pogleda svu devetoricu ─ sedmorici su otkucaji srca i razina adrenalina bili povišeni, primijetio je Juda, promatrajući ekrane ─ pa reče: ─ Odlično! ‘Ajmo, akcija!

Petorica ustanu i odšuljaju se u šumu. Nakon nekoliko trenutaka, začulo se visokofrekventno šuštanje i kamera ‘Gerilca’ Kampela prikaže suzoliku jurilicu kako se uzdiže nad šumom. Stanovnici u selu su zastali u svojim poslovima, zagledali se u letjelicu, a onda je nastala panika. Nitko nije vadio oružje, nitko nije krenuo u juriš. Umjesto toga, svi su pobjegli u kuće i samo su dva mršava psa bijesno lajala na stvar u zraku. Jurilica je promijenila položaj i sunula uzduž debla, gubeći se u oblacima.

─ Dobro, ljudi ─ reče Zőmo. ─ Koliko vidim, seljaci su pičkice. Idemo u rupu. Nav nas čeka! Uskoro je još jedna jurilica uzletjela iz šume. Dok su letjeli nad selom, Juda je čuo kako netko viče: ─  Daj, pobij te jebene pse!

Zatim jak cvilež.

 

5 – Irij i Nav

 

Ad notam Vati-Kanovom Koncilu: „Bogovi trebaju biti naši saveznici u borbi protiv hegemonije Vati-Kana. Moraju biti na našoj strani. Zato ih ne smijemo loviti nasilnim putem, osim ako ne postoji drugi način. Bogovi vole razgovarati. Bogove se lovi diplomacijom.“Još jedno svetogrđe iz ‘Gerilinog’ Zakonika. Na žalost, nitko u ‘Gerili’ ne zna tko je taj Mecena, koji ju organizira i financira. Ali, sada, kad sam se uspio uvući među njih, barem ćemo uvijek biti spremni na njihov sljedeći udar. Gloria in excelsis Deo!

Sv. Juda Misionar

 

Juda je opčinjeno promatrao ogromnu krošnju Drveta svijeta, čije su se grane pružale stotinama kilometara u daljinu. Letjelica je pod njom izgledala kao mušica ─ smiješno malena ─ a glasovi petorke u letjelici su potvrđivali Judino oduševljenje.

─ Jebote pas, ovo je veće od Yggdrasilla!

─ Baš me zanima koje je to drvo. Što mislite?

─ Sto rubola da je hrast!

─ Ma kakav hrast! Meni to više liči na trešnju.

─ Zamisli kad to rodi! Pitat ću nekog boga gdje mogu nabaviti sadnicu!

─ Daj, dosta zajebancije! ─ vikne Elmanu, koji je preuzeo zapovjedništvo u toj letjelici. ─ ‘Ajmo gore po tog Peruna!

Letjelica još jednom ubrza, manevrirajući između grana debelih poput svemirskog broda i odjednom se nađe u Iriju. Juda je očekivao… zapravo, nije znao što je očekivao. Zlatnu travu, oblake na kojima skakuću anđeli i duše pokojnika. Raj kakvim ga opisuje kršćanstvo. Ali, dobio je livadu na kojoj je paslo stado ovaca koje su se razbježale čim je letjelica izbila iz trave. Pastir koji ih je čuvao, dreknuo je i bacio se na tlo.

─ Spusti jurilicu ─ reče Elmanu. ─ Da pitamo čovjeka gdje su bogovi.

Ovce su pobjegle s livade blejeći u daljini, dok su se kamere približavale čovjeku na tlu. Počeo je vrištati. Na Elmanuovoj kameri pojavila se ruka, zgrabivši starca za poderanu košulju. ─ Stari, gdje je Perun?

Ovaj je počeo mumljati jezikom koji je podsjećao na ruski, hvatajući se za glavu i plačući.

─ Koji je to jezik? ─ upita Elmanu. Sve kamere su se okretale. Netko reče: ─ Zőmo je spominjao čija je to religija, ali zaboravio sam.

─ Jebem ti Mecenu! Kako da dopremimo bogove o kojima ni on ništa ne zna? ─ vikne Elmanu. Pastir isto.

─ Daj, smrdljivi, začepi…

 

Judinu pažnju odvuče zvjerski urlik s donjih pet ekrana koji su prikazivali drugu ekipu, onu u Navu. Spusti pogled i strese se. Velika životinja je trčala za dvojicom iz letjelice, dok su ih drugi promatrali, vičući. Začuje se pucanj i životinja krikne.

─ Koji kurac je ovo?! ─ netko je drečao. Životinja se zaustavila i podigla na dvije noge. Bila je čovjekolika, s jednim golemim okom smještenim na psećem licu. Bijesno je režala dok se približavala nečijoj kameri. Juda se zgrožen, prekriži.

─ Pucaj!

Tri praska i zvijer se presavije, ali se opet uspravi. Zalajavši, skoči u zrak i nastade vriska. Juda je vidio kad je nečija kamera udarila u crveno tlo. Zvijer je skočila na njega i čovjek je vrištao.

─ Pucaj u to! Ubij ga! Začuje se nekoliko hitaca i zvijer opet zajauče. Zatim se sruši na tlo. Kamere su joj se polako približile.

─ To je Pasoglavac ─ reče Zőmo. ─ Čuvar ulaza u Nav. Barem znamo da smo na pravome mjestu. Jesu svi čitavi?

Mrmljanje.

─ Odlično! ‘Ajmo po Moranu!

 

Na gornjim ekranima, petorka je hodala među golemim sivim stupovima nekog prastarog hrama. Vitalne funkcije svih su bile povišene. Izgleda da su uspjeli od onog pastira saznati gdje se nalazi Perun. Juda zaškilji prema jednom ekranu i ugleda krošnje drveća i nebo. To nije hram. To su samo stupovi u nekoj šumi.

Hodali su neko vrijeme u tišini, kad netko prošapće: ─ Eno vatra!

─ To je Perunov oganj ─ reče Elmanu. ─ To znači da je i on tu. Imamo sreće. Samo moramo biti stal…

─ Smrtnici, što tražite u mome hramu?

Sve kamere se naglo okrenu i prikažu čovjeka zaogrnutog krznenim plaštem. Približavao im se hramljući. Juda se nasmije. I to je bog?

─ Ti si Perun? ─ upita Elmanu bojažljivo. Bog kimne glavom. ─ A tko ste vi?

Kamere se pogledaju. ─ Zar ne bi to trebao znati? Ti si bog…

─ Ja sam bog groma i oluje! Rod je zadužen za stvaranje ljudi. Dakle?

Elmanu uzdahne. ‘Ajmo diplomacijo!

─ Ovako stoje stvari, bože Perune. Mi…

 

Juda ponovno spusti pogled na ljude u Navu. Nije mu se dalo slušati Elmanuovo nagovaranje. Prolazio je kroz čitav postupak ulizivanja bogovima barem tristo puta tijekom obuke za ‘Gerilu’. Ništa zanimljivo se tu ne bi trebalo desiti. Ali, dolje…

Staroslavenski pakao je bila ogromna poljana, crna poput noći, tla prekrivenog nečime što izgleda kao pepeo i ostacima ljudi. Neki od njih su se još uvijek micali. Zrak je bio siv, prepun smoga, crne pahuljice su neprestano padale i Juda je bio zahvalan što mu je Zőmo zabranio da ide s njima.

─ A što smrdi ovdje! I užasno je hladno. Kakav je ovo jebeni pakao? Trebalo bi biti vruće, a ja se smrzavam!

─ Budi sretan. Ako bude vremena, napravit ćemo snjegovića od ovog crnog snijega.

─ Kako ćemo u toj truleži pronaći Moranu?

Kamere su šutjele. Nitko nije znao odgovor.

Svako malo, iz crnog pokrova na tlu iskočila bi neka ružna spodoba, pokušavajući napasti ljude, ali su ih puške brzo vraćale natrag. Crna poljana se ubrzo pretvorila u klanac okružen visokim planinama čiji su se vrhovi gubili u smogu.

Iznenada, blještava kugla izleti iz smoga i krene na ljude. Juda je vidio kako se kamere bacaju na sve strane. Neke su se okrenule, prateći kuglu. Odletjela je nekoliko metara, pa se opet počela vraćati.

─ Ubij ju! Meci su rikošetirali o kuglu, kao da je od čelika. ─ Ne pucaj! Pobit ćemo se međusobno! Bacaj se na tlo!

Odjednom su se sve kamere zacrnjele. Nekoliko trenutaka tišine, a onda: ─ Klanjate mi se, a?

Kamere se podignu i Juda ugleda staricu u crnom, s dugim metalnim nosom. ─ Ja sam Morana, vladarica ovog… sranja u kojem ležite! Što hoćete od mene? Samo brzo, gušim se ovdje!

─ T-trebamo tvoju pomoć ─ reče Zőmo zbunjeno.

─ Da? Slušam.

 

6 – Igre bogova

 

Ad notam Vati-Kanovom Koncilu: „Ako se diplomatski put za pridobivanje boga pokaže neprohodnim, moguće je primijeniti silu. Naravno, to otežava put savezništvu, ali to se ‘Gerile’ ne tiče. Postupak je isti kao i za prijelaz ljudi u Božju dimenziju. Kapsule se ne koriste jer bog je bestjelesan entitet, pa ne može biti dezintegriran. Bog bude transferiran u materijalnu dimenziju u kojoj više nema moći gdje će mu se ona vratiti naknadno, a na ‘Gerilcu’ je da iznađe način kako na bogu poduzeti fulgur dei prije nego ga bog ubije.“ Iz ‘Gerilinog’ Zakonika. A ja dalje postupam prema planu.

Sv. Juda Misionar

 

Juda isključi ekrane. Više ga nisu zanimali ti ljudi.

─ Dečki ─ reče dok je u kompjutor utipkavao naredbe za transdimenzijski prijelaz ─ žao mi je što vas moram napustiti, ali tako sam se dogovorio s Vati-Kanom. Kad je završio s izdavanjem naredbi, krene prema dvorani s kapsulama za fulgur dei.

I preplašeno udahne.

Tri stvora su stajala ondje, promatrajući ga. Visok muškarac s glavom koja je izgledala kao da je od srebra i s dugim zlatnim brkovima; žena je imala dugu crnu kosu, mrtvački bijelu put, a šake su joj bile načičkane oštrim kandžama; treća osoba je bio čovjek u dronjcima, sličan ljudima iz sela u podnožju Drveta svijeta.

─ Što vi… Kako ste ušli?

Čovjek sa zlatnim brkovima reče: ─ Nismo ušli. Stvorili smo se ovdje.

─ Molim?

─ Za lovca na bogove si glup. Mi smo bogovi. Perun, Morana i Rod.

Juda se počeo znojiti. ─ P-Per… Ali, kako? Bili ste drukčiji na ekranima. Kako?

Bogovi se nasmiju visokim bolnim zvukom. Juda jaukne, začepivši si uši. Oči su mu se napunile suzama.

─ Ne mogu vjerovati da ste nas stvorili vi! ─ reče Perun kroz smijeh.

─ Gdje su… ostali ljudi? ─ upita Juda, gutajući bol u ušima. ─ Vraćaju se?

─ Ne ─ reče Morana. ─ Još nas pokušavaju nagovoriti da vam pomognemo! Pa se nasmije.

─ Ali, kako…

─ Daj, dosta s tim kako, kako! Stvarno si glup! Da je jednostavnije, bilo bi žalosno! ─ reče Perun, pa pokaže na boga u dronjcima. ─ Rod, bog zemljoradnje, živi u selu kod Drveta svijeta. Vidio vas je i obavijestio nas ostale o vašim planovima.

─ Kako, pa svi u odijelima imaju zaštitu čitanja misli…

─ Točno. Ali, na tebi ne vidim nikakvo odijelo ─ reče Perun i opet se svi nasmiju. Juda se zacrveni.

─ Lako smo saznali što želite, pa smo se odlučili malo poigrati s vama. Perun u Iriju je zapravo moj sin Dabog, a u Navu pokušavaju nagovoriti Babu Jagu da im se pridruži. Zar nije smiješno? I bogovi se nasmiju.

─ A što vi… želite? ─ upita Juda sa strahom.

─ Smrtniče, znaš li ti uopće da smo mi već jednom vladali tvojim svijetom? Stvorena je Knjiga, spis koji nam je udahnuo život! Grupa ljudi je, iz šale, opisala naše podvige u Knjizi, ni ne sluteći kakve će posljedice nastati time. Probudili su nas, zavladali smo. Jedan od njih je pokušao spriječiti naš dolazak, i kad nije uspio, počeo je stvarati organizaciju utemeljenu na najmoćnijoj religiji tvoga svijeta, koja će se boriti protiv nas.

─ Vati-Kanov Koncil…

─ Uspjeli su nas otjerati, stvorivši Božje dimenzije. Da, smrtniče, Koncil ih je stvorio! Protjerali su sve religije, osim svoje. I osjetili okus vlasti. Postali su diktatori i tada se počela stvarati ‘Gerila’. Ali, sada se vraćamo mi, smrtniče! I započinjemo novu igru u tvome svijetu. A ti ćeš nas prevesti ovim brodom jer jedino tako nećemo izgubiti svoje moći pri prijelazu.

Bog se nasmiješi. ─ Naravno, možeš žrtvovati svoj život i odvesti nas u neku drugu dimenziju gdje ćemo opet biti izgubljeni. Na tebi je odluka. Hoćeš li biti samo izdajica ili i dvostruki izdajica?

─ Ali…

─ Dosta priče! ─ reče Perun zatim. ─ Pokreni ovo čudo. Jedva čekam upoznati novog Vati-Kana. Bit će sretan kad vidi da si nas ti doveo, a ne Gerila!

Juda je očajno gledao oko sebe, razmišljajući, a bogovi su se smiješili. Na kraju uzdahne, pa pokrene transfer. Zatim se svuče i uđe u kapsulu sa želati… ne, s pizdinom slinom!

Prije nego je zatvorio poklopac kapsule, Morana mu reče: ─ I ne brini, dat ćemo sva tvoja izvješća Vati-Kanu! Možeš nam vjerovati!

Dok su se bogovi smijali, kompjutor je diktirao: TD-PORTAL OTVOREN. FULGUR DEI NASTUPA ZA PET SEKUNDI.

ČETIRI.

TRI.

DVA.

JEDAN.

One Response to “Danijel Bogdanović: POSEBNA VRSTA LOVINE”

Trackbacks/Pingbacks

  1. Najčitanije priče na ZONE SF KNJIŽEVNOSTI | ZONE SF KNJIŽEVNOSTI - December 29, 2013

    […] Danijel Bogdanović: POSEBNA VRSTA LOVINE […]

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

%d bloggers like this: