Dannie Plachta: DOBRODOŠLICA

9 Feb

behar i snijegGraham Kraken ležao je na samrti. Očiju nesigurno uperenih prema mutnoj i udaljenoj tavanici, upijao je rječi umirenja.

– Sve su šanse na vašoj strani – rekao je doktor.

Krevet kao da se zategao pod Krakenom, opruge kao da su se napeto skupile.

– Jednog dana – doktorov je glas zvonio poput niza malih metalnih zvončića – medicina će toliko napredovati da će vas moći ponovo oživjeti. Vašem smrznutom tijelu neće se u međuvremenu ništa dogoditi. – Zvončići se stišaše. – Jednoga dana ce nauka izliječiti vaše tijelo i vi će te ponovo živeti.

Graham Kraken je lagano umro, a njegovo tijelo zamrznuše.

* * *

Sanjao je da je u Miami Beachu.  Otvori oči.  Žmirkajući u polumračnoj sobi, ugleda posjetitelja kako sjedi pored njegovog uzglavlja.

– Dobro jutro – reče posjetitelj.

Stranac je, zapazio je Kraken, bio star, ćelav muškarac ugodnog lica.

– Dobro jutro – odgovori on prijateljski. – Imate lijepe naušnice.

– Hvala vam – reče posjetitelj. – To su antene.

– Oh?

– Za tranzistorski radio ugrađen u usne školjke. Stereo.

– Lijepo – reče Kraken. – A kako ga gasite?

– Ne gasim ga – odgovori posjetitelj. – Govorite malo glasnije, molim vas.

– Oprostite – reče Kraken. – Nisam znao… U stvari ni opazio… Nego, je li se u vezi sa vremenom nešto poduzelo?

– Pa, jeste. nakratko – reče starac. – Ali moralo se odustati.

– Previše suprotnih želja?

– Bojim se da je tako.

– Šteta. – Kraken pogleda kroz prozor sa teškim zavjesama. Dok je gledao, staklo iza zavjesa se iznenada rasprsnu. – Oh – reče. – Neke demonstracije?

– Ne – odgovori posjetitelj. – Nadzvučni putnički avioni.

Drugo staklo je automatski kliznulo na mjesto rasprsnutog.

– Mora da se to prilično cesto događa.

– Pa… kako dođe, tako i prođe – reče došljak.

– Usput rečeno – Kraken će – koja je ovo godina?

– Dvije tisuće osamdeset šesta – odgovori ovaj.

– Pa, prilično ih je proteklo – reče Kraken.

– Ah, svaka vam je godina nalik jedna na drugu – reče stranac.

– A kako je sa novcem? – upita Kraken. – Je li sta preostalo od mog imetka?

– Bojim se da nije – reče posjetitelj. – Morao sam platiti da vas ožive.

– To je vrlo ljubazno od vas – reče Kraken.  Zapazio je da du ivice zavjesa obasjane suncem. Pridignu se na lakat i od tog mu se pokreta zavrti u glavi.

– Molim vas  ne pokušavate se kretati – reče posjetitelj. – Važno je da se odmorite za presađivanje srca.

– Oh? – Kraken spusti glavu na jastuk. – Zar nešto nije u redu sa mojim srcem?

Posjetitelj polako ustade.

– Ne – odgovori. – Nešto nije u redu sa mojim.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

%d bloggers like this: