Arthur C. Clarke: POVRATAK PREDAKA

2 Feb

Narode Zemlje odbaci svaki strah. Mi dolazimo u miru. Nema mjesta neprijateljstvu među rođacima. Da, rođacima, jer mi smo već bili tu…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Lako će te nas prepoznati kada se budemo sastali za nekoliko sati. Približavamo se Sunčevu sustavu brzinom koja je gotovo jednaka brzini ove poruke. Vaše Sunce je već najsvjetlija zvijezda na nebu ispred nas. To je ono isto sunce koje je obasjavalo naše zajedničke pretke prije deset milijuna godina. I mi smo ljudi kao i vi, ali dok ste vi zaboravili svoju povijest, mi smo zapamtili našu.

Naselili smo Zemlju u doba vladavine velikih reptila, koji su već izumirali kada smo došli. Vaš je svijet bio tropski planet na kojem smo se osjećali vrlo ugodno. Pa ipak, pogriješili smo. Mada smo bili gospodari svemira, nismo znali gotovo ništa o klimi, evoluciji, genetici…

Četiri milijuna ljeta – zime tada nije bilo – naša kolonija je cvjetala. Iako smo bili prilično izolirani, budući da je u to vrijeme put od jedne zvijezde do druge trajao godinama, ostali smo u stalnoj vezi sa našom matičnom civilizacijom. Tri ili četiri puta svakog stoljeća dolazio bi svemirski brod koji bi donosio vijesti iz Galaksije…

A onda, prije dva milijuna godina, Zemlja se počela mijenjati.  Stoljećimma  prije toga bila je pravi tropski raj; zatim je temperatura naglo opala i led je krenuo sa polova. Usporedo sa klimom mijenjali su se i kolonizatori. Sada nam je jasno da je to bilo prirodno prilagođavanje na promjene koje je donosio kraj dugog ljeta, ali tadašnji stanovnici Zemlje bili su generacijama uvjereni da je u pitanju neke čudna, opaka bolest. Bolest koja ne ubija, koja ne oštećuje psihu, ali je živo izobličuje.
Pa ipak neki su ostali imuni. Ta jeziva promjena poštedjela je pokoljenja njihovih potomaka. I posle nekoliko tisuća godina, kolonija se podijelila u dvije odvojene grupe – gotovo dvije različite vrste – između kojih je vladala sumnja i ljubomora.

Podjela je donijela zavist, neslogu i, konačno, sukob. Kada se kolonija napokon raspala, a klima još vise pogoršala, oni koji su mogli napustili su Zemlju. Ostali su utonuli u barbarstvo.
Mogli smo ostati u vezi, ali bilo je previše stvari da se uradi u svemiru koji ima sto trilijuna zvijezda. Do prije samo nekoliko godina nismo znali da li je neko od vas uspio preživjeti. A tada smo uhvatili vaš prvi radio-signal, naučili vaše jezike i otkrili da ste odavno izašli iz divljaštva. Dolazimo da pozdravimo  naše davno izgubljene rođake  i da vam pomognemo.

Naučili smo mnogo o eonima proteklim otkad smo napustili Zemlju. Ako budete željeli da vam vratimo vječito ljeto koje je vladalo prije ledenog doba, učinit ćemo to rado. Ali ono najvažnije tek dolazi: nosimo sasvim jednostavan lijek za neugodnu, pa ipak, neškodljivu i bezopasnu promjenu genetskog koda koji je unesrećio toliko kolonista. Možda se mutacija već dogodila prirodnim putem – ali ništa ne smeta i ako nije. Narode Zemlje, ponovo možeš  ući u društvo kozmičkih bića, bez stida, i bez ikakvih prepreke.

Ako je neko od vas još bijel, mi ćemo se lako pobrinuti za to…

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

%d bloggers like this: