Anto Zirdum: METAKOGNICIJA IZMEĐU INTELIGENCIJE I ARTEFICIJALNE INTELIGENCIJE

31 Jan

SEDAM OPSERVACIJA KOJE IZVIRU IZ ZNANSTEVNO FANTASTIČNE (SF)  LITERATURE I U NJU URANJAJU

1.  ZOON TEHNOLOGIKON 

 Ljudska opsesija tehnikom i tehnologijom dovela je čovjeka do toga da stvori kibernetski organizam koji upravlja daleko većim brojem informacija od onoga kojime su operirali najveći umovi čovječanstva. (Nećemo reći najrazvijeniji mozgovi jer je mozak još uvijek jedna od najvećih nepoznanica ljudske znanosti).

Taj mikročip čovjek je ugradio u sva pomagala koja je dogradio na sebe i oko sebe, te neosporno povećao brzinu komuniciranja i svekoliku učinkovitost i udobnost u djelovanju.

No, zamislite tako revnosna robota koji vas štiti od neraspoloženosti, nezadovoljstva i odmah čim primijeti nešto što nije dobro za vas daje programiranu dozu droge, kako ne bi bili izloženi nikakvom štetnom utjecaju…

Takav scenarij nije nemoguć, jer čovjek će uvijek težiti da programira pomagala koja su u funkciji njegove ugodnosti i udobnosti. Zbog toga se ratnici i ratnice prosvijetljenosti stalno trebaju pitati koja je krajnja konzekvenca toga… Jer ako naučimo (izprogramiramo) te tjelesne, psihičke i socijalne proteze da se brinu o nama, pitanje je hoćemo li sebe svesti na fikuse. Hoće li čovjek postati  zoon technologcon  ili ukras u svijetu humanoidnih robota koji će se o čovjeku brinuti kao što se mi brinemo o kućnim ljubimcima.

 

2. DRUŠTVO KOJE UČI

 Svaka vizija budućnosti koja anticipira prilično konfuznu zamisao  društva koje uči  ili pak društva znanja bilo da se radi o utopijskim vizijama ili pak političkim programima  mora odgovoriti na dva pitanja:

  1. koja znanja brzo zastarijevaju
  2. koja znanja su vječna

Da bi obrazovni sustav  dostigao  razina «društva koje uči» mora prije svega sagledati utjecaje informatizacije, internacionalizacije, i implementacije novih znanstvenih i tehnoloških otkrića na osobni razvitak i iskustvo svakog pojedinca i njemu olakšati prihvaćanje novih znanja i vještina, da bi onda mogli govoriti o  čvršćem  povezivanje obrazovanja i gospodarstva,  borba protiv isključenosti, novi odnos tržišta i obrazovanja i reformama obrazovnog sustava.

Pojedinac u sustavu svakodnevnog cjeloživotnog obrazovanja i samoobrazovanja prema jednom ratniku prosvijetljenosti* mora “učiti znati “, “učiti činiti”, “učiti zajedno živjeti” i “učiti biti”.

No, Zora neprekidno inzistira na tome da vitezovi prosvijetljenosti sve svoje snage trebaju usmjeriti da nove generacije učenika nauče učiti i nauče samoevaluirati samonaučeno. Tek onda je moguće društvo znanja.

* Delors, 1998.

3. SVAKODNEVNO SAMOUČENJE


Svaki čovjek nužno ima predispoziciju za učenika, ali nema svaki za učitelja, bez obzira što nužno svaki čovjek prolazi i kroz jednu i kroz drugu ulogu.  Svaki čovjek je cijeli život i učenik i učitelj. U mladosti je više učenik u starosti više učitelj.

Podjelom rada učiteljstvo je postalo profesija. Krije se u velikom broju zanimanja kao na primjer: trener, instruktor, nastavnik, vježbatelj, podučitelj, vjeroučitelj, predavač, demonstrator, asistent sve do profesora kao vrhunskog profesionalca neke profesije.

Neosporno je da su prvi učitelji djece njihovi roditelji, odmah za njima bake i djedovi, braća i sestre, potom drugovi, prijatelji, suradnici, šefovi, savjetnici, liječnici, vjerski službenici, političari.

Bez obzira što je čovjek tijekom života okružen  mnoštvom onih koji ga žele indoktrinirati kroz učenje, što su to sati i sati podučavanja i treniranja, najviše vremena čovjek provede u učenju sam.

Permanentno samoučenje je je ugrađeno  u samu bit čovjeka kao slobodnog bića. Ono se događa svakodnevno kao jedina istinska brana indoktrinirajućim tendencijama i kao korektor svih anomalija sustava čak i onih koji ne vode brigu o dostupnost učenja za sve društvene skupine u svim životnim razdobljima.

4. PRAVI ODGOVORI –  PRAVA PITANJA


Ako je inteligencija sposobnost rješavanja problema onda je umjetna inteligencija sposobnost brzog rješavanja postavljenih zadataka koji se daju matematički izraziti, te pronalaženje mogućih alternativa. Ni najprecizniji proračuni ni  ponuđene sve moguće alternative ne rješavaju problem nego samo olakšavaju čovjeku put do rješenja. Konačna odluka je na čovjeku, njegovoj inteligenciji i znanjima, ali i na njegovoj intuiciji, raspoloženjima, motivaciji koja ga može navesti i na hazard.

Zora pred nove generacije ratnika prosvijetljenosti postavlja problem: Što i kako učiti u uvjetima kada nas okružuju ovako moćne kognitivne proteze? Računati sigurno ne, jer umjetna inteligencija to radi brzo i nepogrešivo, samo joj treba znati zadati zadatak.

No, u sferi u kojoj  ova inteligencija ukazuje na alternative dolazimo zapravo do toga da treba naučiti postavljati pitanja. Ako je pitanje preopćenito broj alternativa je nekorisno veliki. Najopćenitija pitanja (primjerice: ima li Boga i sl.) napravama vještačke inteligencije ne treba ni postavljati. Tražiti da piše poeziju ili daje odgovore na filozofska pitanja također nema smisla.

Današnji učitelji moraju naučiti mlade da neprekidno uče kako doći do pravih pitanja. Jer što su pitanja jasnija i konkretnija broj alternativa je manji.

5. TEZE I PROTEZE

Jedan ratnik prosvijetljenosti*  je govorio da će čovjek postati bog s protezama. Kada je on anticipirao tu mogućnost to su bile izvanjske proteze, ali danas  nanotehnologije ulaze u čovjeka i rješavaju mnoge probleme u funkcioniranju ljudskoga organizma. Neosporno korisna pomagala, trijumf stvaralačke  moći  na putu ka  dugovječnosti i zdravijem životu čovjeka.

Znanstvenofantastične vizije idu pak dotle da čovjekom smatraju svako biće koje ima ljudski mozak. Mišići, kosti, čula vida, sluha i njuha sve se može nadomjestiti kojekakvim  materijalima i senzorima daleko efikasnijima od ljudskih.

Zora će vitezove prosvijetljenosti upozoriti da  frankenštajnska bića nisu nikakvi demoni ali da će njih njihova nesreća  u pravilu napraviti monstrumima krize identiteta, a nema manjeg zla koje može napraviti veću štetu od krize identiteta.

Danas je ozbiljnije razmatrati probleme psihičkih proteza, pomagala koja dopunjavaju čovjekovu kognitivnu dimenziju i stavljaju se u funkciju stvaranja ljudi s nekim novim identitetima…No, ako odemo korak dalje možda dođemo do teze o čovjeku kao socijalnoj protezi samosvjesnih strojeva – svjesnih svojih tvoraca i njihove moći da ih isključe.

* Nitche

6.ALGORITMIRANJE  I  DERIVIRANJE

 Budući čovjek sebe želi okružiti ugodom on će neprekidno pokušavati automatizirati sukcesivne korake. Vještačka inteligencija upravo i nastaje algoritmiranjem poznatih sukcesija za održanje postojećega odnosno pragmatičko korištenje određenih vrijednosti, ali i učenja na temelju feed-backa.

No, nepoznato  je onaj izazov koji usmjerava ljudske napore i potencijale prema razrješenju i razumijevanju odnosno premetanju u sferu poznatoga.

Vještačka inteligencija ne može riješiti nepoznato jer ona operira samo u sferi onoga što je moguće numerički i matematički logično algoritmirati.  Ona može mnogo pomoći u rješavanju postavljenih zadataka, teza i hipoteza, ali čovjek je taj koji problematizira rješavanje.

Jedan ratnik prosvijetljenosti*) drži da sustavi umjetne inteligencije uče upravo deriviranjem (nadogradnjom, prinosom, prirastom, uspoređivanjem) novih informacija na stare. On upozorava da je čovjek još uvijek u izrazitoj prednosti pred umjetno stvorenim modelima ali da se ta razlika rapidno smanjuje. Jedino ograničenje kibernetike on vidi u limitiranim uvjetima spoznaje samog sustava, ali tu vidi i veliki problem suvremenog čovjeka koji ne gleda tko zadaje vrijednosti i provjerava već samo funkcionalnost sustava.

*) Dobromir Bonacin

7. UMJETNA INTELIGENCIJA I UMJETNOST

Pretpostavka za široku uporabu AI je univerzalna gramatika, jedinstven sintaktički model, ali i semantika jednoznačnosti (monosemija). No, tu zapravo i nastaje pravi problem sa artificijelnom inteligencijom jer na komunikacijskoj sceni prevladava semantika mnogoznačnost (polisemija ) Neke riječi naprosto imaju više značenja. A to će zbuniti i najinteligentnijieg robota, androida, kiborga ili humanoida ako nije programiran da prepozna kontekst, naglaske i sl. situacije u kojima se riječi nalaze.

Zora vitezove prosvijetljenosti upozorava da je svaki čovjek sam svoj kontekst a da svi organizmi s umjetnom inteligencijom prepoznaju samo kontekste za koje su programirani. A njihov nazovi mozak nikada neće funkcionirati boje od mozga papige koja imitira govor iako ga ne razumije.

Te proteze ljudskoga mišljenja mogu pomoći čovjeku u mnogočemu, ali nikada neće moći stvarati umjetnička djela. Zasigurno mogu dati odgovore na algoritam koji traži lijek za sva naša stanja, fizička, mentalna, pa i intelektualna, pronaći bezbroj sinonima za patnju i sreću, ali njihovu upotrebu u onim finim nijansama kreacije duše i duha, teško da će ikada moći dosegnuti, jer ni sami mi ne umijemo sebi objasniti kako duša boli, a kako bi to onda objasnili robotu da smo danas sretni.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

%d bloggers like this: