Anto Zirdum: KON I CYBERKONJ

20 Jan

jasho 002
Gabor, Sava i Donat, svemirski vitezovi, pomno su motrili svaki pokret i radnju sinjskih vitezova. Dok su oni to promatrali s druge strane hipodroma događale su se slične aktivnosti.
Kad su došli na drugu stranu ugledali su jahače na prekrasnim bijelim konjima, pravim konjima. Trenirali su gađanje alke. Ni jedan cyberkonj nije bio presvučen bijelom kožom, a na ovoj strani pet od sedam konja bili su bijeli, jedan sivkast a jedan plamenosmeđ. Donat je ostao zapanjen što vidi toliko bijelih konja na jednom mjestu. Sjetio se da je čitao neku povijesnu knjigu u kojoj se o bijelom konju govorilo kao o nečemu posebnom. Ostala mu je u sjećanju legendarnost koja se pripisivala nekom kralju i njegovom bijelom konju. Vojvoda kao da je osjetio njegove misli pa im objasni što vide.
– Gospodo, ovo su konji plemenite rase zvani lipicanci. Ako ste nekome htjeli pokloniti nešto vrijedno onda je to bio bijeli konj. Nekoliko zoicida je prijetilo da iskorijeni ovu plemenitu životinju, ali uvijek se našlo ljudi koji su spasili nekoliko primjeraka da bi se ova vrsta održala.
– Koliko grla imate u vašoj ergeli? – upita viteški senior Gabor kojem je negdje u genima bila ljubav za konje.
– Mi imamo malu ergelu od 15 konja, a u Slavoniji ima još jedna ergela od 32 grla. Čuo sam da negdje u Argentini ima jedna ergela. Sve u svemu na Zemlji ima još stotinjak grla ove pasmine.
– Kako se uspjela očuvati genetska i biološka čistoća ove pasmine? – upita Sava.
– O svemu se vodi stroga evidencija. Vidite onog ždrijepca što ga jaše onaj plavokosi mladić – pokaza on bijelog ljepotana koji je kaskao u mjestu spreman da poleti noseći svog naočitog jahača. – Njegovo podrijetlo prati se od 1765 .godine. A onaj mladić što ga jaše, to je moj sin Mate. Prošle godine bio je treći na turniru, a ove godine je jedan od glavnih favorita.
Mate je u tom trenutku projurio pored njih i lijepo su vidjeli kao je kopljem pogodio cilj.
– U sridu, – reče vojvoda sa zadovoljstvom..
Aloanci su nijemo promatrali cijeli ritual..
– Mate, imamo goste iz svemirske kolonije Aloa. Ostavi konja i dođi se upoznati – reče vojvoda.
Mate je pored ljepote zračio je i srdačnošću. I on je bio oduševljen što će tradicija sinjske alke ući u program Velikih svemirskih viteških igara. Kad su se upoznali vojvoda je predložio da viteški senior Gabor pođe s njim na piće, a da Mate povede Savu i Donata u dalji obilazak.
– Odvedi ih u kobilaru, a potom nam se pridružite na ručak – reče mu vojvoda prije nego je poveo Gabora u svoje odaje.
– Zna li se koliko ima pravih konja na Zemlji, a koliko cyberkonja? – upita Sava kad su stigli u kobilarnu.
– Evidentiranih konja plemenitih pasmina ima nešto preko sedam hiljada i njihov broj uglavnom ne raste. Cyberkonja je proizvedeno preko sedamdeset hiljada, a stalno se proizvode novi i savršeniji.. Sve u svemu konj je rijetka i skupa životinja na Zemlji – zaključi on pomalo tužnu priču o sudbini konja.
Savu su pak mučile druge misli od onih o sudbini konja. Njega je interesiralo koja je razlika u jahanju pravog i cyberkonja. Mate kao da je čekao takvo pitanje te je podrobno elaborirao razlike. Cyberkonj nije mogao pokleknuti u trku i izbaciti jahača. Nije se ritao i propinjao. Nije trošio skupu hranu. Njemu se nije moralo čistiti, a mogao je biti stalno osedlan. Cyberkonji treće generacije bili su mnogo bolji od onih iz prve i druge generacije. Istini za volju bili su i mnogo skuplji, ali je i garantni rok bio duži. Vjerojatnost da se pojavi s tvorničkom greškom bila je veoma mala. Nisu se mogli razboljeti, ali su se mogli pokvariti. Nemaran vlasnik cyberkonja koji ga ne bi redovito servisirao, dovodio je sebe u opasnost jašući takvog konja. Od cyberkonja niste mogli dobiti nikakvu zaraznu klicu niti bolest. Njegov kas se mogao regulirati tako da manje djeluje na kičmene lezije. Spiroidna fraktura noge ostale u uzengiji nije bila moguća, jer bi u slučaju pada cayberkonj stao.
Ipak su ljubitelji jahanja prednost davali pravom konju. Zašto? Zato što ništa nije moglo zamijeniti njegovo prepoznavanje svoga jahača, umilno rzanje, živahno i temperamentno ritanje i propinjanje. Cyberkonj vam nije mogao pojesti kocku šećera s dlana, nije vas mogao onjušiti, nije mahao glavom i kopao kopitom prije nego će preći u galop. Cyberkonja niste mogli potapšati po vratu i reći mu nešto što samo pravi konj, koji voli svoga gospodara, razumije. Cyberkonj. nema svoje ždrijebe koje raste. Svaki član kluba podnio bi mnogo više obveza samo da ima pravo jahati pravog konja.
– Koja je bitna u razlika u jahanju? – upita Donat
– Cyberkonj uništava ono viteško u vitezu. Čini ga svojim dodatkom. Bez obzira što roboti i cybernaprave mogu preuzeti sve poslove koje im čovjek naloži, za koje ih programira, čovjek sebe dovodi u opasnost ako učini da sve za njega rade inteligentni strojevi. Roboti i cybernaprave mogu donositi i odluke ali samo u okvirima u kojim su programirani. Oni se ponekad mogu otkinuti kontroli, ali to nije toliko opasno koliko je opasno da čovjek zakržlja u nekim svojim sposobnostima. Jahač tu nije gospodar situacije već sluga i ukras za turiste? – upita on na kraju značajno.
– Shvatam. Opasno je da čovjek izgubi odlučnost i odvažnost u situacijama kada ni najinteligentnij strojevi ne mogu odlučiti koja opcija je adekvatna situaciji. – reče Donat uzdahnuvši.

Posjeta tradicionalnim viteškim igrama Sinjska alka, bila je za Aloance nešto najljepše što su mogli doživjeti na Zemlji. Cijelo vrijeme boravka u Sinju u njima je sazrijevala jedna misao. Kako dovesti na Alou pravog konja? To baš i nije bio lak pothvat. .
Zvjezdobrod Aloa vera bio je na orbitalnoj platformi za pretovar velikih međuplanetarnih brodova. Naseljavanje životinja u svemir, naročito krupnijih sisavaca, tražilo je dugu proceduru. Aloanski vitezovi znali su da bi odobrenje dobili tek za 16 godina, a toliko vremena nije im s čekalo. Odlučili su to izvesti ilegalno, u ovoj turi, kako bi se bolje pripremili za slijedeće viteške igre. Prije svega trebalo je nabaviti konja.
– Svakako trebamo uzeti žensko ždrijebe. Za šest godina imat ćemo zrelu kobilu koju možemo oploditi više puta ako ponesemo dovoljno konjske sperme – reče Sava kad su definitivno počeli razglabati o svom naumu.
– Gdje ćemo pronaći toliko hrane za konja i kako ćemo je neprimjetno transportirati do zvjezdobroda? – upita Donat.
– Žitarice i onako vozimo za Alou i to nije problem. Trebat će nam nešto sijena i svježe biljne mase u silaži. To možemo uzeti na više mjesta tako da ne bude uočljivo. kako trebamo uzeti sve lijekove za bolesti konja da bi ga mogli liječiti u slučaju bolesti – doda Gabor.
– Pitanje je kako kupiti ždrijebe? – zabrinuto konstatira Donat.
– Mislim da se sve može riješiti ako smo spremni dovoljno platiti.
Alkarski vojvoda Malbaša, saslušao je pomno njihovu ponudu.. Kilogram zlata za kilogram konjske težine, plus plaćanje svih troškova i zapisnika da je ždrijebe uginulo. Odlučio je pomoći.

*OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Tri dana prije polaska zvjezdobroda Aloa vera na svoj šestogodišnji put Aloanski vitezovi ukrcali su svoju opremu na šatl. Sanduci s cyberkonjima bili su spremni. Jednog cyberkonja su izbacili iz sanduka i isti preuredili kako bi malo ždrijebe preživjelo u zrakopraznom prostoru. Nema tog bića koje može preživjeti u zrakopraznom prostoru bez skafandera i kisika. Skafander za konje još nije bio napravljen, a mlada kobilica koju su nazvali Lajka, sa samo životinjama svojstvenom strepnjom opirala se da uđe u hermetički sanduk koji su oni opskrbili dovoljnom količinom kisika.
– Neće preživjeti, uginut će od straha – reče zabrinuto Sava.
– Nema druge nego da netko bude s njom u sanduku – reče Donat i odmah doda: – Ja ću ući i brinuti se o njoj. Ponijet ću dosta kisika, a moći ću joj osigurati i svjetlost. Ugradit će mo stolicu s pojasevima za mene i ja ću biti ispred Lajke i hrabriti je da se ne plaši. Već se navikla na mene. Vi se samo pobrinite da nas odmah pretovare.
Viteški senior Gabor, koji je još uvijek bio njihov zapovjednik, trenutak je razmišljao. Znao je za sve rizike po člana svoje ekipe, ali potvrdno je klimnuo glavom.
– Sava će osobno voditi brigu o pretovaru konja i njihovom smještaju – reče on.
Kad su zatvorili hermetički sanduk, uzbuđenje je poraslo. Bila je to posljednja oprema koju je trebalo ukrcati. Potom su pošli i oni.
Kada je Aloa vera krenula na svoj put, šef osiguranja – viteški senior Gabor – bio je kod kapetana zvjezdobroda, admirala Peraniusa. Bili su to stari znanci i prijatelji. Razgovarali su o dojmovima sa Zemlje i Velikih viteških igara. U jednom trenutku kapetan kao usput upita.
– Imaš li osjećaj da se tvoji vitezovi nešto čudno ponašaju u posljednje vrijeme. Oni su u tvojoj nadležnosti i ja se ne bih se miješao… Daj pogledaj što rade?
– Sve je pod kontrolom kapetane. Dođite, moram Vam pokazati što je uzrok njihovom čudnom ponašanju.
U teretnom dijelu broda, u jednoj ovećoj ostavi kapetan je imao što vidjeti. Ždrijebe. Bukvalno je zinuo. Odmah mu se svidjelo. Gledajući to prekrasno stvorenje na svome brodu zaboravio je sve one ukore koje je morao reći u takvim situacijama.
– Kako ste uspjeli?- upita Gabora prijateljskim tonom kada je vidio da nema nikoga u blizini.
– Duga je to priča.
Lajka ih je umilno gledala ržući dok su odlazili u salon da bi uz piće i treperenje zvijezda prepričavali svoje doživljaje sa stare dobre Zemlje.

One Response to “Anto Zirdum: KON I CYBERKONJ”

Trackbacks/Pingbacks

  1. ČITANOST SF PRICA BH AUTORA | ZONE SF KNJIŽEVNOSTI - September 2, 2014

    […] Anto Zirdum: KON I CYBERKONJ […]

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

%d bloggers like this: