Anto Zirdum: PROGNANI S EDENA

16 Jan

Malo društvo pilo je jabukovaču i slušalo ženu koja je tiho pričala, kao da se bojala da i zidovi imaju uši.

– Tvorac poretka u beskraju i beskonačnosti, On je svugdje i na svakom mjestu. U kozmosu se uvijek nešto događalo i reklo bi se da Njemu nije bilo nikada dosadno. No, Njemu je bilo dosadno i odlučio je pri kraju šeste etape stvaranja poretka stvoriti biće koje će se diviti njegovom djelu. Da bi to postigao, a da ne bi odstupio od zakonitosti po kojoj je stvorio poredak iz kaosa, morao je tom biću dati dio svoga bića, dio čiste energije duha, svijest i savjest, vlastitu volju. Nije On bio častoljubiv, jer savršenstvo takvo ne može biti. No, doista je dosadno biti jedino biće svjesno svoga postojanja u cijelom kozmosu, a njegova svemoć bila je ograničena samim zakonitostima koje je postavio prije stvaranja reda i poretka. Po tim zakonitostima on nije mogao stvoriti svoga dvojnika. To bi bilo kao da sam sebe stvori. Tako je zapravo došao do toga da stvori biće koje će njemu stvoriti društvo, na taj način da ono dio svoje čiste svijesti izdigne iznad sebe, i na taj način stvore bića između Njega i sebe – reče žena, stajući da malo predahne od teških i kompliciranih misli.

– Tako su zapravo nastali bogovi. Tvorac poretka je stvorio čovjeka, a čovjek je stvorio bogove, kako Tvorcu ne bi bilo dosadno – reče njezin partner, skupini kojoj još uvijek nije bilo jasno o čemu oni govore.

Žena je vidjela da je oni još ne shvaćaju i bila je u dilemi da li nastaviti govor o tome kako između bogova i ljudi postoji uzročno-posljedična povezanost, kako bogovi zapravo ne mogu postojati bez ljudi. Njoj je bilo jasno da jedan jedini i jedinstveni tvorac poretka u beskraju i beskonačnosti ne može stati na stranu ljudi, jer bi ostao usamljen, a ljudi više ne mogu vjerovati u idealizirane projekcije sebe samih, jer je to krivovjerje, ali je odustala od toga. Trebalo je vremena da to ljudi shvate i prihvate.

Međutim, bogovi i božanstva odmah su shvatili o čemu se radi, čim je do njih procurila vijest o Evinom učenju.

* * *OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Tajna sjednica Vrhovništva božanstava odvijala se mučno. Sjednici je predsjedavao Jahve, jer je on imao mandat toga dana. Alah, Buda, Manitu, Minerva, Silvan, Amon Ra i Zevs brzo su se složili da je Evina jeres pogubna za čitav edenski sustav i da je neophodno spriječiti širenje anarhističke filozofije, koju je Eva metaforično nazvala “zabranjezina jabuka spoznaje”. Njezino glavno djelo koje se trebalo pojaviti pod istim nazivom, bilo je odsječeno od javnosti, prije nego je ušlo u arterije informacijskog sustava. To je bila sreća, inače bi pored Adama, još mnogi zagrizli u zabranjezinu jabuku spoznaje. Trebalo je odlučiti što s njima.

Smrtna kazna u edenskom sustavu nije postojala, jer su se bojali da se tvorac poretka ne naljuti na njih. Znali su da on posebno voli ta divna stvorenja. Nije bilo mjesta gdje bi se oni mogli izolirati od svakog kontakta s okolinom. Tad se Zevs sjetio spasonosne ideje.

– Ako dozvolite – reče on značajno – ja bih dao jedan konkretan prijedlog.

Predsjedavajući ga pogleda, a onda pogleda i ostale zatečene u ispraznom raspravljanju. Svi ušutiše jer su znali da Zevs uvijek ima praktične prijedloge.

– Koliko se sjećam, naša sonda “Kumova slama” pronašla je jedan planet s uvjetima za život sličnima edenskim I poslala vijest o tome. Jedan planet na suprotnoj strani galaksije, tri tisuće svjetlosnih godina udaljen od sazvježđa Strijelca, idelan za život edenaca. To je sve skupa 5 700 svjetlosnih godina daleko. Edence neće puno koštati da izgrade super letilicu za let u jednom pravcu. Ako svi proračuni budu točni oni za desetak edenskih godina mogu stići na tu planetu, s koje se neće moći vratiti.

– Misliš, neće imati energije za povratak, ako tamo i stignu – reče podrugljivo Buda.

– Ideja je zanimljiva i prihvatljiva. Ako nitko nema drugih prijedloga, molim da glasujemo – reče predsjedavajući, kojem se to učinila genijalna ideja.

Kako nitko nije imao drugih prijedloga, a kako je svakog oduševljavala ta ideja, ostalo je samo da se stvari operacionaliziraju. Napravljena je letilica kojoj ni najveći optimisti nisu davali više od 5% šanse da će stići do cilja.

* * *OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Poslije 5700 svijetlosnih godina Adam i Eva probudili su se iz svojih kovčega za hibernaciju. Po svim proračunima trebali su biti negdje na nekoj planeti gdje je život moguć. Međutim, još su plutali svemirom. Hrane su imali za godinu dana i znali su da su izgubljeni ako ih letilica ne dovede do te planete. Eva je predložila da se naizmjenično zamrzavaju, ali strojevi za duboki san više nisu funkcionirali. Sve je bilo napravljeno za jednokratnu uporabu. Već su bili izgubili svaku nadu da će negdje stići, kad se pred njima ukaza prelijepa plava planeta.

Kad se letilica spustila, znali su da energije za povratak više nemaju i da su osuđeni da žive i umru na toj planeti. Od malobrojnih prijatelja, koji su ih ispratili na polasku, saznali su da tu po svoj prilici nema umnih bića – bar je tako javila sonda “kumova slama” – ali brzo su se uvjerili da tu zaista postoje uvjeti za život. Istina, sve je bilo drugačije, mada se poneka sličnost mogla pronaći, a oni su se očajnički trudili da je nađu. Sve je trebalo izučiti i svemu dati ime, jer samo oni su to mogli učiniti za svoje potomstvo, a bilo je neophodno i za njihovu komunikaciju. Kako razgovarati o stvarima i bićima oko sebe ako nemaju imena.

Eva je zatrudnila i to je ulilo posebnu nadu u njihov život. Adam je odlazio sve dalje i dalje od njihovog logora, proučavajući biljne i životinjske vrste. Onda im se rodio sin, kojem su dali ime po njegovom ocu – Kain. Čim je djete malo poraslo Adam se spremao u dužu ekspediciju. Izučavao je jednu vrstu koju je nazvao “majmuni” Nisu sličili ničemu što je poznavao na Edenu. Poslije godinu dana rodio im se i drugi sin. Njemu su dali ime po Evinom ocu – Abel. Djeca su rasla a Adam je odlazio u sve duže ekspedicije na istoku.

Onda je otkrio jednu vrstu majmuna koji gotovo da uspravno godaju i koriste prednje noge kao ruke. Što ih je više promatrao sve mu se više činilo da u njima prepoznaje antropomorfne crte, samo što su se slabo koristili pomoćnim sredstvima u radu. Od svih oruđa imali su samo neke toljage kojima bi umlatili žrtvu. Njega su zaobilatili u velikom luku, kao da su znali da im od njega ne prijeti velika opasnost. Nije imao ni kandže ni velike zube, ali je po svemu bio neobičan. Njegov blejzer imao je isuviše malo energije, te ga nije htio koristiti bez velike opasnosti. Zato je napravio luk i strijele s metalnim vrhovima, od dijelova s letilice. Tako je lakše dolazio do hrane, a mogao se i braniti od opasnosti u nepreglednoj divljini. Jednog dana spasio je člana majmunske horde kojeg je progonio ranjezini bizor. Dobro odapeta strelica i pogodak točno u srce, zaustavili su bizona na mjestu. I dalje mu nije nitko prilazio, ali je jedna horda na zapadu počela primjenjivati luk i strijele u lovu. On je postao neka vrsta tabua – zaštitnik svih plemena na zapadu.

Djeca su rasla i odrasla. Kain je volio raditi oko zemlje, a Abel je više volio čuvati pripitomljenu stoku. Ponekad su išli s Adamom u ekspedicije, pojedinačno ili obojica. Adam i Eva su se trudili dana njih prenesu sva znanja koja su im mogla koristiti. No, kako ne može uvijek sve dobro reći, jednog dana dogodi se nesreća. Abel i Kain su se volili igrati s majčinim laserskim pištoljem. Naizmjenično su ga nosili sretni što im ga majka daje da se igraju. Jednom slučajno Kainu ispadne laserski pištolj na stranu s osiguračem koji se lagano utiskivao i samoopali. Ono malo energije što je ostalo na mjestu usmrti Abela. Sav očajan Kain baci pištolj u rijeku, uze luk i strelice s kojima se izvrsno služio i krenu na zapad.

Tamo je postao poglavica najvećeg plemena i učinio ga moćnim. Zahvaljujući raznim umjećima, koja je naučio od svojih roditelja, mnogo je unaprijedio život divlje horde i bez mnogo borbe uspio je da objedini okolna plemena. Među divljacima pronašao je jednu zgodnu crnkinjicu, bez mnogo dlaka, koju je odvojio od ostalih i obavio je svetačkim oreolom koji je i sam imao. Ona mu je rodila sina Enoha, malo tamnoputog, ali u svemu sličnog njemu. Tad je napravio grad po ugledu na prebivalište svojih roditelja, ali mnogo veći. Nazvao gaje po imenu sina svojega – Enoh. Njegov narod je počeo obrađivati zemlju i pripitomljavati životinje.

Tako je začeta prva ljudska civilizacija na Zemlji.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

%d bloggers like this: