Anto Zirdum: METUZALEMOV ENZIM

14 Jan

Arnold iz serije Mister univerzum u čitavom Novom sunčevom sustavu, u kojem su bila tri novonaseljena teraformirana planeta, Plava, Crvena i Žuta Zemlja, imao je najmanje razloga biti nezadovoljan, neraspoložen ili nesretan. No, sjedio je duboko zamišljen nad ljudskom opsjednutošću svojim antropomorfnim izgledom. Na Plavoj Zemlji on se prilično dobro očuvao, ali na Crvenoj i Žutoj Zemlji došlo je do deformacija koje nisu bile tako strašne, ali su odstupale od idealne slike čovjeka kojeg su 57 tisuća godina nosili kroz svemir da bi našli planet sličan bivšoj Zemlji. Već tristo pedeset godina trajalo je teraformiranje novootkrivenih planeta na koje su se spustila tri velika zvjezdobroda tipa Nojeva barka.
Arnolda nije mučio samo utjecaj gravitacije Žute i Crvene Zemlje i njihove klime na očuvanje antropomorfnosti ljudi. Na spuštenim Nojevim barkama bilo je još puno hiberniranih embrija pravih ljudi sa stare Zemlje, a među njima dovoljan broj metuzalemiziranih MISS i MISTER UNIVERZUMA, koje su genetičari na bivšoj prapostojbini stvorili kao mix najboljih osobina ljudi svih rasa, kako bi se očuvala slika o idealnom liku čovjeka. Mučila ga je iznenadna promjena ponašanja njegove supruge Kleo.
Kleo je upoznao za jedne posjete Žutoj Zemlji, kao član ekspedicije koja je proučavala uspjeh teraformiranja na susjednoj planeti. Gravitacija na Žutoj Zemlji je bila nešto malo jača nego na Plavoj Zemlji. Prvi ljudi koji su tamo rođeni, bili su nešto niži od predaka, koji su dali svoje ćelije kako bi njihovo potomstvo nastavilo život daleko u prostoru i vremenu, kada oni nestanu negdje u crnoj rupi supernove ugasle zvijezde Sunca. Njihova pak, prirodno rođena djeca, bila su još manja od njih, debeljuškasta i troma, neobične boje kože, kakvu nitko nije ponio sa stare Zemlje.
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Kleo je bila njihova MISS, i doista je svojim izgledom odstupala od ostalih Žutozemaljaca. No, nije ta činjenica bila presudna za njihovu vezu. Na Plavom planetu bilo je metuzalemiziranih missica, ali ni prema jednoj nije osjetio tu energetsku srodnost i nadopunjivost – tu anzortiju koja privlači dvije određene jednike, muškarca i ženu, kao što se privlače različito naelektrisani polovi magneta, kao što pjev slavuja privlači točno određenu slavujicu, a miris kuje točno određenog psa…
Znali su da se razlikuju od ostalih Novozemaljaca, ne samo po ljepoti nego i po dugovječnosti. Za razliku od ostalih kolonista, oni nisu imali svoje prave izvorne roditelje, već su bili klonovi nastali u najboljim laboratorijima stare, sada već bivše Zemlje. Dodatno ih je vezala ista želja da postanu roditelji i ponovo vrate dignitet ljudskom nastajanju prirodnim putem. Poveo ju je na Plavu Zemlju. Tamo su se vjenčali, a poslije nekoliko godina rodio im se sin.
Mnogi su ljudi došli vidjeti dijete, plod ljubavi i sjedinjenja MISTER i MISS univerzum. Svi su govorili kako je lijepo i dražesno, ali Arnoldu se odmah učinilo malim, žutim i ružnim. Kleo je bila presretna, ali njega je izjedala neka čudna sumnja. Očekivao je malog boga, a dobio ružno derište. Što je najgore, liječnici su već od prvih dana zabrinuto gledali i mjerkali to dijete. Nešto s njim nije bilo u redu. Poslije tri mjeseca dijete je umrlo. Kleo je to pogodilo, bez obzira na to što je bila uobičajena pojava velike smrtnosti dojenčadi u novim, djelomično teraformiranim postojbinama, a Arnoldu je to došlo kao neko olakšanje.
Poslije toga je u njihov život ušla neka čudna praznina.
On je svjesno ili nesvjesno okrivljivao nju, iako je čuo kako neki znanstvenici raspravljaju o tome da sjedinjenje dva metuzalemirana klona ne mora dati dugovjeko potomstvo.
Njeno obožavanje Arnolda polako je prelazilo u nešto drugo, čega još nije bila svjesna. Sve je nekako opravdavala prokletstvom koje prati metuzalemizirane roditelje kada moraju gledati kako njihova djeca umiru.
Kleo je radila u Odjelu za identitet, gdje je bilo puno posla. Ljudi rođeni iz epruveta htjeli su saznati nešto o svome podrijetlu, o roditeljima koji su dali dio sebe da bi oni mogli nastaviti život u nekom drugom prostoru i vremenu. Netko davno znao je da će oni imati potrebu za identitetom i smjestio je podatke u velike datoteke moćnih kompjutora, zajedno s hiberniranim metuzalemiranim embrijima ljudi, kako bi budući ljudi, ako opstanu u bespućima beskonačnosti, znali odakle su i od koga su.
Nije gajila iluzije o dugovječnosti i savršenosti potomstva kao Arnold. Shvatila je da novi prostor, nova klima mora djelovati na čovjekov izgled i da je to neumitni put prilagodbe uvjetima življenja. Smrt djeteta preboljela je zahvaljujući radu u Odjelu za identitet i spoznajama do kojih je došla.
Filum, njihov zajednički prijatelj, pomogao joj je da prihvati smrt kao nešto normalno. Kad bi pala u krizu, sjetila bi se njegovih riječi: “Smrt predstavlja prije evolucijsku nego biološku nužnost. Slabe jedinke moraju umirati da bi ostavile prostor za jake, kako bi vrsta što pripravnije dočekala neprestanu promjenu uvjeta življenja”.
No, Arnoldova hladnoća vrijeđala ju je toliko da je ponekad bila ljuta i bijesna na njegovu “antropomorfnu” narcisoidnost.

Jednog dana u Odjelu za identitet pojavio se kao specijalizant njezin zemljak Jo. Bio je to lijep primjerak mladića iz treće generacije prirodno rođenih Žutozemaljaca od prirodno rođenih roditelja. Odmah su se sprijateljili. Instinkt pripadnosti određenom jatu svakako je odigrao svoju ulogu, ali bilo je tu nešto više, neka nada da je anzortija moguća i između prirodno rođenih običnih smrtnika i kloniranih metuzalema. Ta nada, koje nije bila vjesna nekako je ispunjavala prazninu u njezinom životu.
Jo je neku čudnu snagu u svladavanju kompleksa Žutozemaljca dobio upravo kad je osjetio lakoću u kretanju zbog manje sile gravitacije. Gotovo mu se učinilo da raste. Kleo mu se odmah dopala. On je bio svjestan ljepote te Žutozemaljke. Znao je da ga ona vjerojatno ne bi ni primjetila na Žutoj Zemlji, kao što metuzalemi u pravilu i nisu primjećivali ostale smrtnike, ali sad ga nije mogla ne primijetiti.
Znao je da ju je svojom neposrednošću odmah osvojio, ali ona je bila udana žena i bi mu neugodno izravno je salijetati.
Da bi olakšao svoj boravak, dao se u osvajanje jedne, i za kriterije Žutozemaljaca, pogrdne Plavozemljanke, koja je bila najlakša meta za jednog stranca. Bila je djevojka koja se nije mogla baš lako udati, a kao zrela žena vapila je za tjelesnom komunikacijom. Za nju se znalo da je bila iskusna, i kada je ona u povjerenju ispričala prijateljicama koji doživljaj je imala s Žutozemaljcem Joom, pozornost, prije svega ženskog dijela osoblja, povećala se prema njemu.
Priča je došla i do Kleo. Tad ona postade svjesna da simpatija prema Jou nije obični sentiment za ljudima iz zavičaja, koji joj je ostao u lijepom sjećanju. Kada joj je predložio da poslije posla pođu u hotel za samce, gdje je stanovao, ona je prihvatila, jer je imala vremena do polaska vlaka kojim je putovala na posao. U njegovom apartmanu mogli su se skuhati topli napici i on ju je ponudio da popiju kavu. Pristala je. Dok joj je dodavao šalicu, nagnuo se sasvim blizu nje i vrlo lagano je spustio, a onda je kao slučajno dodirnuo lijevom rukom po leđima. Od tog dodira ona uzdrhta, a kada je udahnula njegov miris, osjeti kako joj se međunožje lagano ovlažilo. Ni sama nije znala kako je ispila kavu i kako je otišla doma. Njegov lik lebdio joj je cijelim putem dok se vozila.
Arnold je nešto čitao i nije obraćao pozornost na nju. To joj je baš godilo, iako bi voljela da je mogla s njim podijeliti to uzbuđenje.
Prije nego je legla spavati, obavijestila je Arnolda kako sljedećeg dana treba ostati na sastanku šefova odjela i kako će se kasno vrati. On je samo klimnuo glavom.
Sastanak šefova tog dana je odgođen zbog iznenadnog puta na koji je morao Glavni ravnatelj ustanove. U isto vrijeme kod nje je došao Jo i jednostavno joj šapnuo na uho: “Hoćemo li danas kod mene na kavu?”
Ona je trenutak razmišljala, taman toliko dok njegov miris nije prodro do tajnih pretinaca njezinog mozga, i onda odgovorila: “Tvoja kava je izvrsna”.
U apartmanu on je nije pustio da sjedne. Lagano je skinuo njezin mantil, a onda joj je prislonio svoje sočne usne na njezine usne odvikle od ljubljenja. Kada je počeo da je usisava ona se malo prepala te strasti i počela se buniti. On je shvatio da miss univerzum zbunjuje strast koju nije poznavala, pa je usporio svoju požudu. Dao je sve od sebe da je dovede do toga da sama prepozna svoju želju i da se prepusti užitku koji donosi dodirivanje i potpuno stapanje tijela. Osjetivši da je smekšala i zaboravila sve brane koje nameću kodeksi za udane Plavozemaljke, skinuo joj je hlače i prošao rukom kroz njezino međunožje. Njezine dlačice već su prenijele vlagu na gaćice. Skinuo ih je nježno i samo malo pošao uz još stisnute, kao iz mramora isklesane, noge koje su se same raširile.
Kleo se poslije toga više nije mogla oprijeti ni pomoću koje snage volje, čak i da je htjela, kao što je i htjela do tog trenutka. Nešto toplo i krupno klizilo je u nju dok se tresla. I taman kad je pomislila da nema više nego što je navikla u svom idealnopartnerskom odnosu s mister univerzumom, Jo je učinio onaj trzaj koji spajanje dovodi do zida. Jauknula je. Prvo od bola a onda od slasti. Uhvatila ga je za bedra i nije mu dala da izlazi iz nje kako bi osjetila istinsku puninu. Onda se počela lagano njihati zanemarujući sve oko sebe.
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
*

Arnoldu je tog dana trebalo nešto u glavnom gradu i nazvao je Kleo na posao, na samom kraju radnog vremena, računajući da će ostati na sastanku. Ona je već bila izašla a on je saznao da je sastanak odgođen. Kad je došla s trećim prijevozom, već je bio mrak i on je u krevetu nešto čitao. Ušla je u sobu da pogleda je li zaspao, nešto promrmljala i trknula u kupaonicu. On je u trenu uhvatio neko čudno ozračje na njezinom licu kakvo nije vidio u posljednjih tridesetak godina otkako su živjeli skupa. Dugo se tuširala i njega je već uhvatio san. Tiho je ušla u sobu. Vidjela je da on žmiri i ugasila je svjetlo. U mraku je obukla spavaćicu. Uvijek se skidala pred njim na svijetlu i to mu nekako bi čudno.
Ujutro, dok su pili kavu, bila je tiha i zamišljena. Primijetio je da je odlutala u mislima nekud daleko u nešto što on nije poznavao. Došao je u iskušenje da je pita gdje je bila ako sastanak već nije održan, ali je odustao i prepustio njezinoj intimi. No, neka čudna slutnja uvukla se u njegovu dušu. Neki osjećaj koji nije poznavao, a o kojemu nije bilo ništa u knjigama i memorijama velikog kompjutora. Nešto sasvim osobito.
Ona je sve češće ostajala duže poslije posla i izmišljala razne razloge. On ih nije provjeravao, ali je znao da ona nešto taji. U njihovom dugovječnom životu nije bilo nekih razloga za žurnost u bilo čemu, ali njega je sve to zaintrigiralo. Zapustio je svoje istraživanje Knjige stvaranja, koja je bila opsesija svih metuzalemiranih epruvetaša na Novom svijetu i potajno je promatrao Kleo. A što ju je više promatrao, ona je sve više poprimala ponašanje običnih smrtnika koji nisu živjeli više od stotinu godina. Sve više je nekud žurila da nešto što prije završi, a sve se manje upuštala u maratonske rasprave uobičajene za malobrojnu elitu novog svijeta, koja je upravljala teraformiranjem pazeći da ne napravi pogreške u ekoravnoteži. Rezerve metuzalemiranih embrija bile su male i oni su se brinuli da se proces teraformiranja pod njihovom kontrolom što bolje realizira, a usput su svi opsesivno izučavali tajnu koja nije bila pohranjena u memorije kompjutora. Naročito ih je zanimao Metuzalemov enzim.
Prvi put ozbiljniju pozornost njezinom posebnom stanju duha posvetio je poslije posjete Filumu, kod kojega se povremeno okupljalo jedno društvo iz metuzalemirane elite.
Filum je bio najstariji čovjek na Plavoj Zemlji. Imao je 6o2 godine i bio je živi svjedok o 250 posljednjih godina leta tri “Nojeve barke”, svjedok njihovog ulaska u Novi sunčev sustav, otkrića skupine zemljolikih planeta, iskrcavanja na Plavu Zemlju, te prvih 352 godine života na novoj planeti. Bio je izvrstan astrolog, veliki filozof i mag rječitosti. On je znao toliko toga o posljednjim decenijima, posljednjim godinama i danima Stare Zemlje, a znao je to lijepo ispričati. Običnim smrtnicima to je bila najbolja lektira koju su mogli čuti, a metuzalemiranoj eliti vrhunska glazba za uho i dušu. No, na toj seansi Kleo je, u trenutku kad je osjetila da počinje biti dosadno, postavila pitanje koje je zateklo i uvijek spremnog Filuma.
– Imam osjećaj da u krugu začaranih tema u kojem se vrtimo: život, smrt i evolucija, zaboravljamo ljubav. Što je po Vama ljubav i koja je njena funkcija u tom našem životu i smrti – obrati se ona Filumu jer on je bio tu za pitanja bitka.
– Ljubav je evolucijsko oružje protiv egoizma, pa prema tome opet ne izlazimo iz začaranog kruga naših tema. No, ima više vrsta ljubavi, odnosno svaka vrsta odnosa između živih bića podrazumijeva ljubav kao energiju normalne koegzistencije. Imate ljubav majke prema djetetu, bratsku ljubav, anzortiju – ljubav između muškarca i žene, ljubav prema životinjama i čitav niz odnosa u kojima evolucija sprječava egoizam, kako bi neka vrsta opstala, a očito je da najizraženiji oblik i najjasniji imamo u ljudskoj vrsti.
No, o kojoj ljubavi ti misliš?
– O anzortiji.
– Biološki to je energija koja dvije jedinke suprotnog spola vuče u reprodukcijsku cjelinu po nekom obrascu koji ostaje vječita tajna prirode. Postoji više teza o tome kako dolazi do tog uzajamnog izbora i prepoznavanja jedinki, ali ni jedna nije vjerodostojna. Ptice se prepoznaju po zvuku, neke životinje po njuhu, neke vrste vizualno, po boji. Anzortija je ta koja veže ljude. To je do sada najprihvatljivije objašnjenje.
– Mene zanima što ljubav predstavlja psihološki. Životinje se pare i reproduciraju slijedeći nagone i znakove koje prepoznaju potencijalni parovi. No, ljudi se ne pare samo u određeno doba godine. Ne pare se samo radi reproduciranja vrste. Oni se sparuju radi zajedništva, zajedničkog življenja, zajedničkog užitka. Njihov motiv je očito viši od nagona za razmnožavanje…
– Sve je to tako, ali po meni u svemu leže evolucijski razlozi. Vjerojatno je ljubav među ljudima potrebna radi podnošenja u dugotrajnom zajedničkom životu koji je neminovno vezan za duži period podizanja i odgajanja ljudskog mladunčeta. Sve ostalo je ili deformacija ili još nije dovoljno dobro objašnjeno. Ljudska zajednica i jeste tako visoko na evolucijskoj ljestvici što njeni članovi na više načina doprinose reprodukcijskoj moći vrste i njenom očuvanju, od prostog razmnožavanja. Možda se uloga ljubavi idealizira, ali ona je svakako značajna.
Ostali su pratili ovu raspravu sa zanimanjem, ali u Arnoldu je ona pobudila neku čudnu strepnju, neku zbrku. Za razliku od ostalih metuzalma u njihovoj grupi, njih dvoje bili su mladi. On je imao samo 130 godina, a Kleo je bila trideset godina mlađa. U mislima je odlutao u dane kada je upoznao Kleo i pokušao se prisjetiti što ga je to kod nje privlačilo. Sjetio se divnih trenutaka dok su razmišljali o potomstvu koje će ostaviti, vjerujući kako će njihova djeca biti divna, i razočarenja kada je shvatio da njihovo potomstvo ne mora biti tako lijepo i dugovječno kao što su oni. Tek tada je primijetio da u cijeloj grupi samo njih dvoje žive u bračnoj zajednici. Ostali članovi živjeli su sami ili u neobveznim zajednicama, a većini je već prošla reprodukcijska dob i svi su se bavili nekim značajnim poslom na teraformiranju nove planete.
Kada su došli u svoj stan Arnold je bio nježan s Kleo i poslije dugo vremena vodili su ljubav kao u vrijeme prije smrti njihovog sina. Njihova anzortija ponovno se približila jedinici, stanju u kojemu dvije jedinke nesebično daju sve od sebe kako bi postale jedno. Iznenadio se njezinom predavanju i strasti koju je pokazivala. Kao mister univerzum mogao je imati bilo koju ženu ili djevojku na Plavoj Zemlji bez ikakvih problema i poteškoća. Imao je ponekad takve kontakte, ali to su bile obične žene i djevojke, za njegov ukus ružne smrtnice, koje su vapile za dodirom i ljubavi idealnog muškarca. Zbog svoje razočaranosti nikada nije primjećivao da poslije jednog susreta nisu više čeznule za njegovom blizinom. No, poslije doživljaja nježnosti i strasti s Kleo, koja se promijenila, on je polako počeo sumnjati u svoju idealnost. To što je ona unijela u njihov odnos te noći, to ona nije naučila s njim.
Poslije toga Kleo je dolazila redovito kući s posla i njihov je odnos poprimio neku toplinu. Išlo je to tako jedno vrijeme dok on opet nije ohladio predajući se svojim proučavanjima teze koju je Filum tako ovlaš postavio o tome kako djeca dvoje metuzalema ne moraju biti dugovječna. Zapravo, počeo je prikupljati podatke o vezama metuzalema i običnih prirodno rođenih smrtnika, da bi uočio koja zakonitost tu vlada. No, takvih slučajeva bilo je malo da bi se mogao izvući neki pouzdaniji zaključak. Potajno je razmišljao da sam izvede određeni pokus, ali pravila života na Novom svijetu nisu bila baš sklona dopustiti tako nešto. Vlast Novoga svijeta je tražila da se formiraju obiteljske zajednice i da se reprodukcija vrste vrši kontrolirano kako bi se mogle na vrijeme spriječiti bilo kakve deformacije antropomorfnosti u svijetu čije teraformiranje je još trajalo i nosilo sa sobom niz opasnosti i rizika.
Jo je opet imao istančan osjećaj za promjene raspoloženja, koja su kod prirodnih smrtnika više oscilirala nego kod dugovjekih epruvetaša. Primijetio je promjene na Kleo i znao je kada je treba napasti. Sviđala mu se, ali on nije imao iluzija o normalnosti jedne takve zajednice u kojoj jedan član stari normalno a drugi usporeno. No, svoje vrijeme na Plavoj Zemlji on je htio provesti što ljepše, uzbudljivije i strasnije. Za to nije mogao imati bolje društvo od Kleo, kojoj je to zapravo više značilo u njezinom dugom, često i dosadnom, a svakako praznom životu bez potomstva.
Kleo je bila u rascjepu. Jo joj je pričao o ljubavi koja čini život lijepim i podnošljivim, koja opčinjava obične smrtnike do te mjere da su u stanju svašta napraviti zbog nje. S druge strane bio je tu neobično privilegiran život elite koja nikuda nije žurila. Život koji nije bio ispunjen onako kako je to bilo kod običnih smrtnika. Život u kojem nije bilo strasti, emocija, patnje, punine, a sva tragika sastojala se u tome da nekome dosadi takav život i da potraži izlaz iz njega. Izlaza je bilo više, a posljednji je bio samoubojstvo. No, ono je bilo rijetko, jer su se metuzalemirani zapravo natjecali tko će duže živjeti.

*OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Jednog dana Arnold je imao posla u Novom Babilonu. Po svršetku posla sačekao je Kleo kako bi zajedno išli doma. Parkirao je malo dalje od upravne zgrade Ureda za identitet i čekao. Vidio je kako ona ide s jednim Žutozemaljcem. Njihovi pogledi i osmjesi govorili su više nego riječi koje on nije mogao čuti. Neprimjetno ih je pratio i vidio kamo su ušli. Tad je prvi put u svome životu doživio neko čudno osjećanje. Ni imena mu nije znao, jer nikada ni u snu nije mogao sanjati da će biti ljubomoran. Ona tiha slutnja pretvorila se u sumnju, ali njegova narcisoidnost je kočila tu sumnju da eksplodira. Premišljao se: čekati ili otići. Nekoliko puta je upalio auto, ali znatiželja je bila jača.
Kada je izašla iz samačkog hotela samo se kratko osvrnula i u nekoliko koraka uvukla u ulogu obične prolaznice. Njemu nije promaklo blaženstvo samozadovoljne žene koje je trenutak prije transformacije lebdjelo na njezinom licu.
Odjurio je doma i zauzeo uobičajenu poziciju, čekajući da vidi njeno ponašanje. Pozorno je pratio svaku gestu, svaku radnju.
Prvo je otišla u kupatonicu. Nije odmah shvatio zašto. Kad je izašla iz kupaonica, pogledala je u radnu sobu i upitala ga je li gladan. Kad je odgovorio da je već jeo ona je otišla u kuhinju. On je otišao u kupaonicu i odmah uočio otvorenu korpu za prljavo rublje. Na dnu prazne korpe bile su samo jedne gaćice. Na njima se vidjela svježa bjelkasto-žućkasta mrlja.
Vratio se u kuhinju i dugo je gledao. Kad je osjetila pogled, podigla je glavu i zagonetno se osmjehnula. Blago rumenilo oblilo joj je lice.
– Gdje si se zadržala? – upita kao da ga posebno ne zanima.
Taman je mislila plasirati uobičajenu laž, kad se sjeti da je pred kućom vidjela parkiran automobil, koji je on uzimao samo kad bi išao u Novi Babilon.
Šutjela je kao osoba koja nema što kazati u svoju obranu.
– Mislim da je vrijeme da nas dvoje porazgovaramo. Danas sam bio u gradu i vidio sam te kako ideš s jednom Žutozemaljcem. Što si vidjela u njemu? – upita on ne ostavljajući sumnje u to da zna što se dogodilo.
– Ljudsku toplinu, nježnost i zainteresiranost – odgovori ona polako, ne želeći ga odmah šokirati.
– Obični smrtnici uvijek su zainteresirani za kontakt s metuzalemima, a naročito s jednom miss univerzum. Što je tu posebno?
– Posebna je njegova upornost, pažnja, osvajanje i pridavanje značaja osobi s kojom komunicira. Njegova nježnost i strast su neobični. To svaku ženu mora privući, pa što ne bi i mene.
– Kakvi su ljubavnici ti Žutozemaljci? – upita on u množini, stereotipizirajući nesvjesno tog Žutozemaljca kojeg je ona jednom spomenula, kad je počeo raditi, a čije ime je on zaboravio.
– Nisu to oni. To je on i zove se Jo. Ti se nisi udostojao ni da mu ime zapamtiš. A ljubavnik je izvanredan.
– Kako može jedan obični ružni smrtni Žutozemaljac biti bolji ljubavnik od jednog mister univerzuma? – upita on pomalo padajući u vatru, neprimjerenu njegovom biću. No, njegova je narcisoidnost bila povrijeđena.
Tad je i ona pala u vatru i dala oduška svemu što ju je godinama pritiskalo.
– Mister univerzum nije nikakav idealan čovjek, kako to ti sebi umišljaš. On je samo fizički optimalan i statistički idealan prototip opće slike o čovjeku. Od tebe nema tjelesno zgodnijeg muškarca, kao što ni od mene ne bi trebalo biti ljepše žene. No, zar nisi primijetio da nisi najpametniji, najbrži, najspretniji i da ima ljudi koji imaju neke osobine bolje od tebe, bez obzira što ne izgledaju tako skladno kao ti. Ne, ti to nisi htio primijetiti iako je to očito. I kao ljubavnik ti si sasvim prosječan, a tvoja nadmenost te čini zapravo odbojnim. To si mogao primijetiti u svojim kontaktima s običnim smrtnicama koje su čeznule da samo jednom budu s tobom. Mislio si da ti njih ne želiš, a zapravo su one u većini slučajeva bile razočarane. Ja sam te istinski voljela jer sam na isti način bila osuđena da budem zarobljenik svoga idealnog tijela. No, pored tebe ja sam izgubila svoj kompleks idealnosti i postala normalna. Zato me i privukla opsesivna požuda tog, kako ga ti zoveš, običnog žutog ružnog smrtnika.
Najednom je ušutjela. Izgubila je dah i nije mogla više govoriti.
On je nijemo stajao dok su se njezine riječi kao otrovne strjelice bolno zabadale u njegovu svijest i podsvijest. Prvi put je osjetio kako je poražen i da se mora boriti ako ne želi izgubiti.
– Možda si ti u pravu u nečemu, ali moraš biti svjesna apsurda veza sa smrtnikom koji će za tridesetak godina biti star, dok ćeš ti biti još u cvijetu mladosti.
– Svjesna sam ja toga kao uostalom i Jo. Život je za njega svetinja kojoj se on predaje bez razmišljanja o evolucijskoj suštini opstanka. Mi smo iznimke koje su u ovom trenutku evolucijska nužnost i, kad to ne budemo, ni mi nećemo biti dugovječni više nego evolucija traži. To su znali mudraci na Staroj Zemlji i zato su nas producirali u ograničenom broju, ne ostavljajući nam tajnu metuzalemovog enzima. No, ti to nećeš da shvatiš i prihvatiš – reče ona i briznu u plač.
U kojoj su evolucijskoj funkciji ženske suze to nikada nitko nije odgonetnuo, ali on je ustao i nježno je zagrlio. Ona je naslonila svoju glavu na njegovo rame. On je brisao njezine suze svojim usnama, a onda su se našli na podu trpezarije. Istoga dana u razmaku od nekoliko sati nju su obljubila dva muškarca. Njoj to nije smetalo, a u kojoj je evolucijskoj nužnosti to bilo, to nikada nitko neće odgonetnuti.

*
Devet mjeseci poslije rodila im se kćer. Bila je mala, žuta i drečava, ali Arnold ju je obožavao.
Kada je Filum vidio sretne roditelje kako se zaljubljeno gledaju preko male žućkastoružne bebe i tepaju joj, samo je promrmljao sebi u bradu: Voda je tečna, a ljubav je vječna.

One Response to “Anto Zirdum: METUZALEMOV ENZIM”

Trackbacks/Pingbacks

  1. ČITANOST SF PRICA BH AUTORA | ZONE SF KNJIŽEVNOSTI - September 2, 2014

    […] Anto Zirdum: METUZALEMOV ENZIM […]

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s