Senad Duran: RASTANAK

13 Jan

Ostaje nada da će se jednoga dana u okolini Zenice pronaći taj čudesni stećak na kojem je Lios u tvrdom mermeru uklesao zvjezdanu mapu svog kosmičkog zavičaja. Prema najstarijoj, također zagubljenoj legendi, bilo je to sazviježđe Taurus. Brojne nebeske motive uklesane na stećcima možemo smatrati kao posredan dokaz da je Lios, usamljeni zvjezdani putnik i istraživač, uistinu svojim  moćnim nevidljivim svemirskim brodom dodirnuo tlo planete Zemlje upravo na parčetu srednjovjekovne zemlje Bosne.

Neporecivo, može se učiniti najtežim pitanje zašto je bosanski ban Kulin bio jedini čovjek na Zemlji toga vremena sa kojim je Lios vodio razgovor. Ova priča polazi od dvije pretpostavke koje nude kakav-takav odgovor.

Prva se oslanja na izričito pravilo zvjezdanih istraživača po kojem ne smiju mijenjati povijest posjećenih planeta. Zabačena zemlja Bosna, prepuna heretika čija filozofija je bila bliska onoj koju su imale i mnogo naprednije civilizacije, bila je zahvalno okruženje u kojem bi kakva nesmotrenost sa njegove strane bila shvaćena kao nešto prirodno.

Druga pretpostavka je mnogo suptilnija i traži od čitaoca priče izvjesno razumijevanje učvršćeno pjesničkim senzibilitetom. Prema njoj, Lios je bio na samom kraju svog uzbudljivog života. Zemlja je bila posljednji biser u niski naseljenih planeta koje je posjetio i istražio. Znao je da će ga njegov svemirski brod vratiti kući. Ali, tamo neće stići živ.  O tome je morao razgovarati sa nekim ko mu je po nekim svemirskim mjerilima bio blizak. Jedina prava osoba za to bio je ban Kulin.

Razgovarali su nekoliko puta. Posljednji razgovor vodili su u predvečerje 9. aprila 1203. godine. Stajali su na padini obližnjeg brežuljka, kraj usamljenog povelikog stećka.U ognju zalazećeg sunca široki meandri Bosne blještali su kao sugestivan znamen vječne teme, teme smrti i nestanka. U umornim očima bana Kulina zaiskrila je izdajnička suza. Ono što je mogao vidjeti od Liosa bio je kratak laserski snop kojim je na glatkom mermeru ucrtavao zvjezdanu mapu. Od prvog susreta ban Kulin slutio je duboku bliskost sa Liosom, kao da je i on sam pristigao u tu nesigurnu zemlju Bosnu iz nekog sazviježđa zagubljenog u svemiru beskrajnom.

-Kako, zapravo, umirete, Liose? Šta je za vas ono što mi zovemo smrću? upitao je ispunjen sjetom i tugom.

– Vama je teško pojmiti našu smrt, zatreperio je Liosov glas kao lagani šum proljetnog vjetra u granama orošenim pupoljcima.-Za vas je smrt jedan jedini veliki kraj. Vaša evolucija je odveć kratka na ovoj planeti. Prosto rečeno, vi ste u njenoj prvoj fazi u kojoj pročišćena  energija života još nije dovoljno moćna. Kroz milione godina i vaša vrsta doživjeće ono što sada ne možete ni zamisliti. Višem obliku života odgovara i neki viši oblik same smrti. Prosto rečeno, smrt ne mora biti jedan jedini veliki kraj iza kojeg smrtnicima nije dato da vide šta se nalazi…

– To može biti jedno dugo mirovanje te, kako je zoveš, pročišćene energije života, blago nastavi ban Kulin Liosovu misao. Tokom prethodnog razgovora Lios je bio prilično neodređen i on se trudio naći prave riječi.

– Upravo tako. Nema potrebe da tražiš bolje riječi, reče Lios.

Dodirnuvši površinu mermera ban Kulin osjeti neuobičajenu toplinu. Sjeti se Grubača koji je jedini znao za tajnu njegovog razgovora sa došljakom pristiglim sa zvijezda. O tome nisu nikada razgovarali, ali je prodorno Grubačevo oko moglo lako doprijeti do banovog srca i duše.

Negdje na sredini puta koji je vijugao uz padinu do skupine stećaka poleglih kao jato labudova ban Kulin prepozna trojicu svojih odanih prvaka: Dragoša, Ljubina i Vladoša. Nije ih mogao čuti, ali je dobro znao o čemu su razgovarali. Ne rijetko, pomalo im je i zavidio. Imali su daleko više slobode od njega da budu prkosni, ponositi i da se glasno zanose stvarima koje moraju biti daleko od vladara. Pogotovu vladara kojem je sudbina poslala rimskog misionara Ivana Kazamarisa, koji je u rano jutro napustio Bilino polje

ispunjen trijumfom i zadovoljstvom koje je u njemu budilo onu nelagodu koja naseljeva duše svih  mudrih ljudi u okrutnom svijetu. Osjetivši u sebi njenu plimu on reče, više za sebe samog:

–          Jučer, pred jednim moćnim čovjekom, odlučio sam o svemu.

Glas mu je bio tih, ali mu se učinilo da će njegove izgovorene riječi u svoja silna njedra primiti sva brda bosanska i da će rađati odjek koji će odzvanjati stoljećima budućim.

–          Nisi odlučio ni o čemu. Dobro znaš da sam u pravu, zatreperio je  Liosov glas.

–          Je li to iskustvo sa dalekih zvijezda? razvukao je ban Kulin usne u u gorak i ironičan osmijeh.

–          Rekao bih da sam to već viđao, nastavi mirno Lios.

–          Niko od mojih prvaka ne protivi se mojoj odluci. Oni vjeruje da znaju sve ono što mislim. Vjeruju da ja vjerujem da je mir najvažniji, a da će, na koncu, biti onako kako će biti. I manje mudri od mene znaju kako će biti, odgovorio je.

–          Slutim da ima nešto što tvoji prvaci ne znaju. Što vladar poput tebe mora imati. Ne znaju za tvoju nesigurnost, lako je pogađao Lios banove misli.

–          To samo tebi mogu reći i priznati. Ne mogu prezreti i odbaciti ni filozofiju i vjeru koja mi se nameće. U tog Sina Božijeg koji je stradanjem svojim iskupio svijet i čovjeka u njemu. Nakon svega, možda si u pravu. Nisam odlučio ni o čemu. Ovo je sudar svjetova koji nadilazi moći jednog pojedinca, reče ban.

–          Odlučio si o korisnosti ovog razgovora za mene. Godi mi razmišljti o stvarima vječnim, reče Lios.

–          Ne pokušavaš li reći da će i kroz milione godina stvari ostati iste. Da je, zapravo, moja dilema i sumnja vječno pitanje svih civilizacija u svemiru!? reče ban Kulin sa iznenađenjem gledajući u  presijavajući lelujavi oblačić koji se mogao zapaziti kao Liosov lik.

–          Otprilike tako. Nema potrebe da tražim druge riječi, osjeti ban u Liosovom glasu osmijeh.

Iza tek zašlog sunca na zapadnom horizontu nebo se zažarilo svom ljepotom  grimiznog beskraja. Za tren, činilo se da će vrijeme stati u savršenstvu tog trenutka u kojem se prepustiše podužoj šutnji.

–          Odlazim sutra, reče Lios napokon.-Ako želiš, mogao bih učiniti svoj zvjezdani brod vidljivim. Mogao bih ti, na koncu, pokazati i svoj vlastit lik.

–          Ne želim to. Ne želim misliti o stvarima fizičkim. Ali, želim više znati o tom višem obliku smrti. O tom posljednjem dugom mirovanju životne energije. Kako to postižete? upitao je sjetno ban.

–          Preobrazimo se u neko kristalno stanje. Već sam odabrao da to bude u obliku kugle. Ona će se, s vremenom, smanjivati osipati, zračeči životnu energiju tamo gdje ni sam ne znam šta biva sa njom. Naravno, po zemaljskim mjerilima to će biti veoma dugo.

–          Da li u beskraju svemira postoji još neko ko umire… na takav način, Liose? skrušeno je upitao ban.

–          Rekao bih da takva osoba upravo stoji preda mnom, reče smjerno Lios.

–          Ne razumijem…!!?

–          Pogledaj, moj zemaljski prijatelju, bane Kuline, ovaj stećak na kojem sam nacrtao zvjezdanu mapu svog zavičaja. Jedan od hiljada koje će ljudske ruke u tvojoj zemlji Bosni podići. Svaki od njih će biti kristalna kugla tvoje životne energije. Dalje od ovoga dana ti ćeš uistinu živjeti kroz njihovo osipanje. Naravno, po zemaljskim mjerilima to će biti veoma dugo. Utješno je znati da ni sam svemir nije tako velik.

2 Responses to “Senad Duran: RASTANAK”

Trackbacks/Pingbacks

  1. Najčitanije priče na ZONE SF KNJIŽEVNOSTI | ZONE SF KNJIŽEVNOSTI - December 10, 2013

    […] Senad Duran: RASTANAK […]

  2. ČITANOST SF PRICA BH AUTORA | ZONE SF KNJIŽEVNOSTI - September 2, 2014

    […] Senad Duran: RASTANAK […]

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

%d bloggers like this: