Edin Husković: PRVI I POSLJEDNJI ISPRAVNI HUMANOID

13 Jan

Ono što je osnovna razlika između nas, humanoidnih robota, i ljudske vrste, bar za mene, humanoid iz godine 2026. serije HPSL, nije niti vrsta materijala od kojih smo građeni, niti svrha postojanja, pa, konačno, niti način opšteg djelovanja ili stupanj konačnog životnog cilja, već saznanje i činjenica kako roditelji ljudskih bića, za razliku od naših stvoritelja, nikada, u normalnim okolnostima, ni pod kojim uslovima neće htjeti nanijeti zlo vlastitome djetetu.

Kada sam februara 2026. godine podvrgnut testiranju emocija i psiho karaktera bio sam postavljen pred prozor posljednjeg kata na zgradi Humanoid Works System u centru Los Angelesa. Iz dotičnog stana pogled na skoro beskrajnu svjetlosnu vedutu grada bio je čaroban i moj je zadatak bio da opišem sve ono što se vidjelo sa tih fantastičnih 770 metara visine. U naviranju odnekud prispjele plime inspiracije, između ostalog, zapisao sam sljedeće:

– Ovaj grad dobio je ime po anđelima. Prema predanju, anđeli su božanska vojska sa zadatkom da u ovom nemirnom svijetu sklonom haosu pokušaju uspostaviti zaboravljeni božanski poredak. Ovo je, vjerovatno, posljednje mjesto na svijetu gdje bi im to moglo poći za rukom. Ali i pored toga, vidjeti Los Angeles sa visine koja vas na neki način čini imunim na svo ono zlo i dobro što se zbiva u njemu, znači vidjeti džunglu najrazličitijih svjetala, boja i objekata koji vas nikako ne mogu ostaviti ravnodušnim. Grad u usponu urbanog razvoja, simbol uspjeha globalne ekonomije u korist najmoćnijih bossova svjetskih finansijskih tokova; grad slobodnjaka, umjetnika i žonglera; poeta, pijanih pisaca, muzičara, slikara i plesača; estradnih ličnosti, glumaca, producenata, menadžera, sportista, prostitutki, svodnika i žigola; grad transvestita, sjecikesa, porno zvijezda, dilera, ubica, radnika, robova, robota, grad inih žrtava u kompleksnoj interakciji ljudi i strojeva koji, da bi dosegli svoj zacrtani cilj, najčešće ne biraju sredstva udarajući opasno nisko…

Jonathan J. Cameron, tvorac moje umjetne inteligencije, bio je bezmalo iznenađen i, naravno, ponosan na svoje djelo, jer, robot Adam, kako su me prozvali, imao je nešto što nijedna generacija humanoida do sada nije imala: visok stepen zapažanja, promišljanja i donošenja nedvosmislenih zaključaka, a sve moguće popraćeno suptilnim i finim umnim djelatnostima. I najsavremeniji silikonski nervni provodnici bili su korišteni kod izrade mog mozga, kao i ostale magnetne tvari i fotonske ćelije koje su se po svojim svojstvims gotovo približile njihovim organsko-prirodnim uzorima.

Nije mi trebalo mnogo vremena da shvatim kako su sve različite situacije u koje su me, nakon prvotnog testiranja na posljednjem spratu tvorničke zgrade, dovodili moji tvorci, inžinjeri i tehničari. H.W.S. interkontinentalne koorporacije, bile samo niz opita koji su trebali pokazati koliko jedan humanoid može biti i zaista human. Jer sljedeća naša destinacija bila je na potpuno drugom kraju svijeta, a pitanja koja su mi bila postavljanja odnosio se na strašan rat koji se upravo vodio između Istočne i Zapadne Kine. No prije bilo kakvog testiranja u moju su memoriju bili ubrizgani svi relevantni podaci, predodžbe niza političkih, vojnih i ekonomskih intriga koji su prije nešto više od tri godine rezultirali bolnim rascjepom ove donedavno najmnogoljudnije države svijeta.

Informacije koje sam dobio bile su nevjerovatne i zastrašujuće. Pri samoj spoznaji istine bilo mi je nemoguće shvatiti otkud toliko nepovjerenje među različitim pripadnicima ljudske vrste. A ono što me dovodilo u naročit očaj bili su hladnoća i beskrupuloznost drugih humanoida koji su bespogovorno izvršavali zadatke što su ih plasirali nevidljivi ljudski naredbodavci, moćnici iza kulisa podlih političkih djelovanja, promoviranih lažnim i dvostrukim mjerilima u vidu prividne demokratije ili navodne zaštite ljudskih prava i sloboda. Nisam se mogao pomiriti sa postojanjem i djelovanjem lažnog morala prezentiranog kroz razarajući uticaj različitih medijskih kampanja, tajnim i polutajnim špijunskim i diplomatskim aktivnostima kojima su stvarni cilj bili jedino poticanje smutnje, nepovjerenja i haosa. Nisam mogao da shvatim kako se, zarad postizanja imaginarnog političkog cilja, mogu žrtvovati životi stotina hiljada ljudskih bića na načine koji su izazvani ratom, terorističkim akcijama manjeg ili većeg obima ili planskim širenjem smrtonosnih vještačkih virusa čije su najmasovnije žrtve bile upravo u nemoćnoj dječijoj populaciji.

U jadnom svijetu čije su vrlo loše egzistencijalno stanje uzrokovala ona biološka bića koji su i moji tvorci, nije moglo da bude ispravne strane među sukobljenima, jer nadvladao bi onaj sistem koji bi u svojoj suštini bivao moćniji, zlobniji, podmukliji i destruktivno učinkovitiji. U bespoštednoj utrci suprotstavljenih zala, imperijalna Nova Atlantida poražavala je totalitarističke režime Srednjeg i Dalekog Istoka. U predstojećim eksperimentalnim fazama, između ostalog, ispoljavao sam mišljenja i emocije vezano za prirodne ljepote – nešto poput putopisa:

– Letjeli smo uzduž granice, posmatrajući uspravljene, užegle stijene, prema sutonu koji, u posljednjoj crvenoj svjetlosti dana, plavi nebo i zemlju, ujednačuje vidokrug. Mučan je osjećaj biti svjestan činjenice kako je pustinja Sahara, sa svojim prelijepim endemičnim oazama, ostala kao jedno od posljednjih utočišta netaknutih naturalnih područja. Kao i ostala manje ili više ekstremna prirodna izdanja: subarktički Princ Patrick Island, indijski Vrindavan na rijeci Yamuni (koji je ujedno i jedno od posljednjih svjetskih utočišta nesektaškog poimanja religije i metafizike), južna pacifička ostrvlja, tundre Rusije, centralna područja Amazonije…

Veliki su gradovi metastazirali u stopu prateći pohlepne ljudske porive prisvajanja, iskorištavnja, eksploatisanja ili jednostranog prilagođavanja. Mnoge su moćne rijeke okopnile, planine izgubile sjaj, a ogromna okeanska područja postala su beživotna i siva – tek ogromni, smeđi i sivi transportni koridori.

Dalje smo razgovarali o etici, filozofiji, religiji, umjetnosti, različitim ekonomskim teorijama; pitan sam o poimanju ljubavi, seksualnosti, braka i bračne zajednice; o prijateljstvu, vjernosti, izdaji…

Znao sam da se svako moje zapažanje, misao ili stav pomno bilježe i registruju, ali nisam mogao pretpostaviti kako će uskoro sve moje riječi biti usmjerene protiv mene samoga.

Poštovani Dr. Jonathan J. Cameron

Žao nam je što Vas moramo obavijestiti kako Vaše novo programsko rješenje umjetne inteligencije, bez obzira na sofosticiranost i briljantnost iste, ne zadovoljava novouspostavljene kriterijume Projekta Rastuće Imperije koji kod proizvedenih humanoida ne dopuštaju naročito izražavanje stavova kritičnosti u odnosu na postojeći društveni poredak. Humanoid serije HPSL robot je sa uznemirujuće prisutnim nervom za moral, ljepotu i etiku.

Poznato Vam je, Dr. Cameron, kako su upravo prenaglašeni moral i etika baza psiholoških barijera u konačnoj podobnoj izgradnji i definiranju osobe, bila ona vještačkog ili biološkog porijekla.

Također, svi smo upoznati sa izuzetnom važnosti humanoida iz dosadašnjih klasa koji su se besprijekorno stavljali u službu našeg sistema u cilju što bržeg uspostavljanja Novog svjetskog poretka.

Iz tih i mnogih drugih razloga o kojima će te naknadno biti obavješteni, nad robotom HPSL bit će izvršena elektronska reciklaža, a Vaš ćemo daljni rad sa H.W.S. kompanijom podržavati samo u slučaju da svoje znanje i iskustvo budete koristili u skladu sa postojećim pravilnikom za djelatnosti naučno-tehničkog razvoja.

S poštovanjem

Odbor Državne komisije za naučno-tehnički razvoj

Pred sam proces reciklaže, koji je za nas humanoide nešto poput električne stolice za ljude, doktor Cameron je u moju memoriju ubacio obrazloženje Državne komisije koja je naredila tehnološku razgradnju. Kada sam pomislio da se kod Dr. Camerona možda pobudio određeni vid savjesti, potvrda moje pretpostavke došla je kroz sljedeće njegove riječi.

– Dragi Adam! Da sam mogao znati da će te tvoje karakterno savršenstvo ubiti nikada te ne bih dao stvoriti na način kako sam to i uradio…

Nisam mu stigao reći kako bih, u stvari, još jednom izabrao da par dana živim kao ispravan humanoid radije već da mnogo duže djelujem kao programirani ubica, rušitelj ili smutljivac, bez obzira koliko i na koji način tako bio podržavan od strane ovog bezdušnog i svirepog sistema.

2 Responses to “Edin Husković: PRVI I POSLJEDNJI ISPRAVNI HUMANOID”

Trackbacks/Pingbacks

  1. Najčitanije priče na ZONE SF KNJIŽEVNOSTI | ZONE SF KNJIŽEVNOSTI - December 29, 2013

    […] Edin Husković: PRVI I POSLJEDNJI ISPRAVNI HUMANOID […]

  2. ČITANOST SF PRICA BH AUTORA | ZONE SF KNJIŽEVNOSTI - September 2, 2014

    […] Edin Husković: PRVI I POSLJEDNJI ISPRAVNI HUMANOID […]

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

%d bloggers like this: