Anto Zirdum – HOMOSAUR

13 Jan

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Zeus je u cijelom kozmičkom panteonu bio najveći hedonista, najčudniji ekscentrik, najveća lutalica, avanturist, nepodobnik, egzibicionist, jednom riječju neposlušnik. Sindrom beskonačnosti liječio je stvarajući grozomorne konačnosti diljem bezkrajnoga kozmosa. Pregledavajući nepregledne kozmičke datoteke otkrio jedan planet u Kumovoj slami koji je obilovao životom bića koja u svojoj konačnosti nisu činila ništa drugo nego svoju vrstu održavala beskonačnom.
Unatoč neupitnoj zabrani da se bogovi miješaju u sudbinu tih bića on je, kad bi ga uhvatila kriza, skoknuo na taj planet koji je bio četvrti po udaljenosti od svoga sunca, (nazvao ga je Geja, prema svojoj posljednjoj ljubavi), i napravio nepodobštinu, poslije koje bi opet lutao beskrajem od nemila do nedraga kao i drugi bogovi.
Treći put kada se pojavio na Geji prošlo je 65 milijuna okretanja Geje oko sunca a isto tako je bilo između drugog i prvog dolaska.
Prvi puta je uništio golema bića koja su se nevjerojatno brzo razvijala i rasla i veselo žderala obilnu vegetaciju te na kraju počeli jesti jedni druge.
Drugi puta je uništio bića iz reda primata, koju je svrstao u porodicu Hominidae, kojima je pomogao da postanu svjesna svoga postojanja i nazvao ih Ljudima. Naučio ih je mnogim korisnim stvarima ali su zato platili skupu cijenu. On je nagovorio jednoga da digne ogradu oko svoje parcele i naučio ga kazati moje. Trebalo je vremena da se počnu tući za moje i istrijebljivati.
Veliki tata je morao poslati Isusa (koji je njega potjero sa Geje), da se utjelovi u ljudskom obiku i vrati ljubav među ta bića te spriječi da išta u kosmosu bude nesretno.
Kada se treći puta prizemljio na Olimpu i bacio pogled, Geja nije ličila ni onoj od prije 130 milijuna ni onoj od prije 65 milijuna obilazaka oko Sunca. Bila je to jedna sumorna pustara po kojoj je raslo kržljavo raslinje. Najveća biljka bila je slična nekadašnjoj konoplji.
Izgleda je moj plan da se ljudi sami unište uspio, kako sam i želio. No, čini mi se da ovjde ne mogu očekivati ništa dobro bijaše njegova prva misao.
No prevario se.
Tu su živjela apsolutno dobra bića. Nisu ličili ni na dinosaure ni na ljude. Nisu imali skeleta. Jedina kost u njihovu tijelu bila je pogolema lubanja, nasađena na amorfnu tjelesnu masu koja se naprosto prilagođavala konfiguraciji terena. Uočio je da se gipki omotač ispod onoga što bi nazvali glava rasteže, uvrće i odvrće za skoro 360 stupnjava kako bi ta bića mogla baciti pogled na sve strane. Jedini otvor na cijeloj toj glavi bilo je nešto što bi trebalo biti i oko i uho i nos i usta. Bilo je nešto u tom biću što ga je podsjećalo na prve dinosaure koje je zatekao prilikom prvog izleta na Geju, ali i na ljude koje je ostavio za sobom za drugog posjeta. Njegova božanska narav tražila je da imenuje to biće. „Homosaur“ pomisli on i bi tako.
Metamorfoza njegova božanskog bića od čiste energije u materijalni oblik čovjekosaura obavila se u istom trenu kada je on to poželio, ali kada se božanska svijest našla zarobljena u krutom tijelu on osjeti umor i još uvijek sakriven stade odmarati i polako vježbati kretnje.
Iz sjećanja mu izroni njegov prvi dolazak na ovaj idilični planet kada je uzeo obličje najvećeg dinosaura duga vrata i male glave kojega je promatrao i nazvao diplodok. Bila su to divna bića, vegetarijanci u obilnoj vegetaciji i živjeli su sasvim dugo i sretno u toj idili dok se on nije umiješao. Prvo je intervenirao u njihove sposobnosti da više jedu i brže rastu nego što su to radili do tada. Kada su se počeli prežderavati i prerastati uobičajenu veličinu narušili su tempo obnove biljnoga svijeta. Hrane je počelo nedostajati i tada je on svoj pakleni plan počeo provoditi u djelo. Naučio je neke da jedu meso. U tih pedesetak tisuća obilaska Geje oko Sunca, koliko je trajao njegov kratki izlet u ovaj dio kozmosa, neki dinosauri su postali pravi mesožderi i izvrsni borci.
A on je uživao gledati borbe. Jer, borbe bi konačnost učinile tako izvjesnom, a ta izvjesnost bila je djelotvornija od najboljih božanskih droga.
Taman kada mu je i to postalo dosadno primijetio je da prema Zemlji dolazi golem asteroid. Znao je da će asteroid učiniti konačnim svijet tih idiličnih bića u čiji život se on umiješao mimo svih pravila koja vrijede za bogove. Znao je da će pad asteroida prikriti njegovo djelovanje i da će tako ostati nekažnjen za protuprirodne lijekove za sindrom beskonačnosti, bezvremenosti, beskrajnosti….
Prvo što je Zeus zamijetio kod homosaura, jeste jedna božanska odlika. Telepatsko komuniciranje.
Da su ljudi koje sam ostavio na Geji imali tu sposobnost, vjerojatno moj plan o njihovom samouništenju i konačnosti ne bi tako lako uspio. No, rijetki od njih imali su tu sposobnost i to samo oni kojima sam ja odškrinuo vrata komunakicije s bogovima. S ovima posao neće biti tako lak… zaključi on sam za sebe.
Glavni problem telepatske komunikacije među bogovima bilo je čitanje misli. Svi bogovi su telepatski komunicirali, ali nisu mogli čitati misli jedni drugima, jer im je tu mogućnost oduzeo Veliki tata koji je jedini mogao čitati svačije misli i od njega se nitko nije mogao sakriti ako je zlorabio tu zabranu ma gdje bio. Zbog toga Zeus nije htio riskirati već nastavi neprimjetno promatrati kako bi odabrao najbolji način svoga pojavljivanja.
Zeus zamijeti da ih ima raznih veličina, ali da kod njih postoji nekakav ustroj i hijerarhija. Na jednoj čistini često se okupljala skupina krupnih čovjekosaurskih likova koji stoje u krug oko jednoga koji je za glavu bio viši od ostalih. Njih dvanaest stajalo/sjedilo je oko onoga jednoga u sredini. Nitko tuda nije nailazio ni prolazio, a sastajanje među likovima koji mogu komunicirati telepatski, koliko je on znao, nije nužno tražilo optičku vidljivost. Osnovni uvjet te komunikacije bila je identifikacija i prozivanje, a nikako fizička blizina. Barem tako je bilo među bogovima.
Zeus je bio promućuran i brzo zaključi da to ne mora biti među ovim bićima, jer na kraju krajeva, oni nisu bogovi…No, začudilo ga je što homosaurska skupina nije ništa radila. Nije se molila nekom bogu, nije igrala, nije pjevala, nije izvodila nikakv obred ako se zanemari da su došli, stali u krug, i kada je sunce počelo zalaziti, razišli se.
Odluči pratiti onoga najvećega i s njime stupiti u kontakt.
Sjetio se kada je prvi put došao među ljude. Bila su to bića koja su bezbrižno životarila: malo su lovili, malo skupljali plodove, malo hvatali ribe, malo muzli tek pripitomljene krave, malo su skupljali med, pravili medovinu od koje bi u proljeće gubili i ono malo pameti, ali su zato puno pjevali, puno urlali i galamili, plesali i obilno prinosili žrtve svojim bogovima. Kada se pojavio među njima oni su shvatili da je bog i činili su sve da njemu udovolje.
Desetak tisuća obilazaka Geje oko sunca je trebalo da dočeka borbu među onima koji su se klanjali svemu što su označili kao svoje. Te sretne ljude on je učinio dugovjekima, potaknuo ih da maštare o besmrtnosti, a onda im uvalio oružja u ruke kojima su oni taj san o beskonačnosti u trenu činili konačnim. O kako je silno uživao u tim prizorima. Gotovo ovisnički.
Sada je bio oprezniji, jer bića koja telepatski komuniciraju i ne klanjaju se idolima, ne bi trebala biti glupa kao dinosauri niti naivna kao ljudi.
„Ja sam Zeus, došljak iz kozmosa. Ne želim vas prepasti, želim samo uspostaviti kontakt s vama“ identificira se on u mislima i posla poruku najvećemu homosauru koji je prolazio pored njega ne obraćajući pozornost na osobe koje je susretao, kao da one nisu dostojne njegova zadržavanja.
Čovjekosaurska spodoba stade, okrenu glavu, osmotri Zevsa i najednom se ukoči.
Zeus je prilikom metamorfoze uzeo njegovo obličje, bolje reći veličinu. A taj izgleda nije navikao vidjeti sebi ravnoga.
„Ja sam Veliki Učitelj naših učitelja i nisam se prepao, nego sam iznenađen da vanzemaljac ima naše obličje“ vrlo razložno odgovori osoba koja se predstavila kao Veliki Učitelj.
Sada je Zeus bio iznenađen činjenicom da domaćin razumije misli i da odgovara jezikom božanske komunikacije.
„Ja opstojim u sasvim drugom stanju koje bi vi teško shvatili i zato sam uzeo vašu morfologiju. Na ovom vašem planetu već sam bio dva puta i svaki put zatičem novu vrstu…i potpuno drugačije uvjete života…Znate li vi što vam je prethodilo i od kada ste na ovom planetu u ovom obliku?“
„ Ja to ne znam, ali ima netko tko zna kako je bilo… On je od Zemljana načinio dobra bića i sve što znamo o prošlosti jeste da su naši prethodnici bili zahvaćeni zlim mislima i na kraju su sami sebe uništili, a uništili su i Geju. Onih dvanaest učitelja oko mene zaduženi su da mlade generacije uče kako svladati zle misli…“
„Koje su to zle misli…“
„Ima ih dvanaest a toliko ima i učitelja. Primjera radi svaka misao o izgradnji sredstava za putovanje kroz prostor i vrijeme zla je misao. Svaka misao o korištenju vještačkih izvora energije također. Mi koristimo energiju svoga sunca i svoga tla i kod nas postoji apsolutna harmonija s tom energijom. Skupljanje i korištenje vještačke energije dovodi do opasnosti po život…. a u krajnjoj konzekvenci do iznenadnog povećanja broja umiranja i pojave prevelikog broja učenika, jer svako umiranje značilo je novo rođenje…“
Zeusu nije bilo jasno u čemu je problem ako isti broj umire u rađa se, ali držao je neukusnim tražiti odmah pojašnjenja i razješnjenja. Ta, njemu se nikuda nije žurilo. Imao je on sada jedan sasvim praktičan problem. Pronaći odgovarajuće stanište za svoju tjelesnost ili se vratiti u svoju beztjelesnu bit. No, dok je bio u tjelesnom obliku manje su bile šanse da Veliki tata uoči njegovu odsutnost i da pošalje potragu za njime. Osvrtao se na sve strane ne bi li uočio kakve građevine, ali ništa se nije naziralo kao vještačka tvorevina u tom krajoliku u kojemu su nekada postojali divni gradovi.
Navikavši se na okoliš poče uočavati nekakve špilje koje su imale pravilan otvor.
“Što je ono?”
“To su naša staništa, mjesta gdje hiberniramo” odgovori on.
“Jesu li prirodna ili vještački napravljena?” upita on iako je slutio odgovor.
“Veoma davno su napravljena ta staništa, prije četvrte nove ere. Samo iznimno pravimo nova, kada se ova zaruše i kada se ležište iscrpi,” objasni on.
Tada Zeus poče izbliza promatrati „tabane“ homosaurskog maga u učini mu se da je imaju neke izbočine kojih na gornjem dijelu gipkog omotača nemaju. Tu je „koža“ bila deblja, tvrđa, što i priliči tabanima. Prilikom hoda uočio je momente kada hod prelazi u gmizanje a na kosim površinama pipci su pomagali prianjanju za tlo.
“Može li se pogledati jedno stanište?” upita Velikog učitelja.
“Nije uobičajeno. Mi ne poznajemo pojam posjeta.”
“Možemo li proći bliže pored otvora jednog staništa?”
Učitelj je popustio.
Nastamba, jazbina u kojoj leže bila je slična medvjedovom brlogu. Zeusu se učini da su svi pipci na donjoj strani tog amorfnog tijela bili pripijeni za tlo. Očigledno su noću u nekoj vrsti hibernacije kada se hrane, a kad sunce izađe crpe njegovu energiju koja potpomaže unutarnji metabolizam. Malo dalje veliki učitelj se zaustavi pred praznom rupom i reče mu: „Tu se možete smjestiti preko noći. Vidimo se sutra“.
Pojam sutra koristili su samo konačnici. No, trebalo je saznati kako dugovjeki konačnici ostvaruju svoj san o beskonačnosti. Kako se razmnožavaju, obnavljaju, reinkarniraju… kako umiru i kako se rađaju…
Dugo je Zeus motrio homosaure dok nije shvatio da se ta vrsta održava autogamnim hermafroditizmom – svojevrsnim autokloniranjem, kakovoga je u svekolikom kozmosu bilo, ali ne u tako harmoniziranim razmjerima. Homosauri su neosporno disal, ali nisu tražili vodu, niti vršili nuždu. Ta su bića imala sve što im treba i nije bilo načina da se od njih načine ratnici.
Postupno se približio svakom od učitelja protiv zlih misli, svakoga ispipao i na kraju zaključio da kod mladog učitelja koji je trebao odagnati svaku zlu miso o korištenju vatre ima malkice sujete prema Velikom učitelju…
Ovoga puta mu nije trebao Prometej koji će ukrasti vatru i odnijeti ih dugovjekim smrtnicima, već netko tko će kod njih izazvati potrebu za vatrom.
Tada se sjetio da isproba kako djeluje ona silna Cannabis Sativa, najkrupnija preživjela biljka u oskudnoj vegetaciji.. Nabrao je listova, pustio da se osuše, smrvio, a od stabla konoplje napravio lulu i spravio joint. U rupicu kroz koju su ta bića disala, a čije obličje je uzeo, mogla se udjenuti lula. Trebalo ju je zapaliti. Mogao je on u trenu sijevnuti i zapaliti vatru, ali nije to činio. Pred zgranutim učiteljem protuvatre udarao je kremenom o kremen i namjerno se mučio dok zapali mahovinu. Stavio je nekoliko suhih stabljika na plamen. Kada je dobio žeravicu pripalio je joint.
Prvi dim bio je mučno iskustvo za organizam nenaviknut na uvlačenje dima, ali Zeus je imao iskustva. Poslije nekoliko trenutaka osjetio se lakšim a što je više uvlačio rastao mu je osjećaj da bi poletio kao ptica. Tvari iz dima su stimulirale aktivnost mozga i izazvale halucinacije.
„Probaj“ pruži on lulu zgranutom učitelju vatrene zlomisli.
„Kakav bi ja učitelj bio ako bi prvi kušao bilo što nastalo djelovanjem vatre“
„Pravi učitelj će biti vjerodostojniji ako je opipao, okušao zabranu o kojoj podučava“ udari Zeus na njegovu učiteljsku sujetu.
Neantroporfna ruka preuze lulu.
Kad god bi uhvatio učitelja protivu zlovatrenih misli nasamo Zeus je ponavljao postupak.
Onda je najednom počeo izbjegavati učitelja protivu zlovatrenih misli.
No, tada je on počeo tražiti njega.
Desetka tisuća obilazaka Geje oko svoga sunca prošlo je dok se među Homosaurima nije formirala tajna skupina uživalaca halucinogenog dima. A gdje ima dima ima i vatre. Znao je to Zeus i najednom ga je ispunila silna radost.
Više nije bilo nikakve sumnje da će među tim miroljubivim bićima doći do sukoba.
Trebalo je samo čekati, a to je bilo kao iščekivanje izvlačenja dobitaka na lutriji… O što to zna ispuniti svako, a posebno božansko biće koje boluje od sindroma beskonačnosti.

2 Responses to “Anto Zirdum – HOMOSAUR”

Trackbacks/Pingbacks

  1. Najčitanije priče na ZONE SF KNJIŽEVNOSTI | ZONE SF KNJIŽEVNOSTI - December 10, 2013

    […] Anto Zirdum – HOMOSAUR […]

  2. ČITANOST SF PRICA BH AUTORA | ZONE SF KNJIŽEVNOSTI - September 2, 2014

    […] Anto Zirdum – HOMOSAUR […]

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

DIDASKALIJE

TEATARSKI BLOG

ANTO ZIRDUM

bh fantasy

ZONE SF KNJIŽEVNOSTI

B-H-S-C GOVORNO PODRUČJE

Književni kutak

JASMINA HANJALIĆ

%d bloggers like this: